Ponosna što sam baš TI!
Sve je u redu, kako god se osjećaš. Smiješ i vrištati i šutjeti. Smiješ i plakati i smijati se. Imaš svako pravo na to. Imaš pravo zbog neprospavanih noći, boli, tuge, terapija…imaš pravo na osmjeh. Svoj i tuđi. Sve ono što se čini strašno, što ti okupira misli najgorim scenarijima, ne brini, istopit će se, vidjet ćeš onu sunčevu zraku koja će te obasjati. Tvoja je, prigrli je. Za sreću nije potreban posložen život, potreban je samo tvoj unutarnji glas koji kaže da je sreća baš u ovom trenutku, sada i ovdje. Sreća si sama TI!
Hej!
Ti....da, ti!
Smijem li ti prići?
Željela bih te zagrliti, onako čvrsto, iskreno, bez pitanja.
Željela bih da tako ostanemo neko vrijeme.
Suze ako poteku...neka!
Ako se zagrljaj pretvori u osmijeh, onaj glasni, još bolje!
Ako bude samo tupa tišina...i to je u redu!
Hej!
Podigni pogled, nasloni glavu na moje rame, znam da se bojiš!
Znam da ti je u trbuhu centrifuga, a da je prazan, jer nisi mogla ni jesti, ni piti.
Znam da ti je u glavi magla, jer nisi spavala noćima.
Znam da su ti oči natečene i teške, jer si isplakala dušu.
Znam da te sve boli, jer ležaj od papirnatih maramica nije tako mekan i znam da je sve oko tebe tupo.
Znam da prave riječi nema, a da zagrljaji koje si toliko voljela više ne znače isto.
Hej, hej!
Utjehe nema, ali ova sunčeva zraka koja sada nema smisla, uskoro će ugrijati tvoje uplakano lice...ova bolnica koja se sada čini kao strašan labirint, uskoro će postati malo manje strašna, strana i nepoznata.
Iako sada misliš da se ne želiš vucarati po tim hodnicima, da ne želiš tako provesti svoje dragocjeno vrijeme, ali to nije vucaranje, niti gubljenje vremena, to je tvoj mimohod za život, tvoja bitka i tvoj rat koji ćeš uskoro pobijediti! Hoćeš!
Zato digni glavu i odvažno marširaj!
Hej!
Sada ću te pustiti iz zagrljaja, pustit ću te da kreneš, ali još ti nešto želim šapnuti...
Ako misliš da ovo nikada neće proći, da nikada neće doći svom kraju, vjeruj mi proći će za čas, sve brzo prođe i ono što ne želiš pustiti, kao i ono što poželiš da se nikada ne dogodi.
Ako misliš da život moraš staviti na čekanje, vjeruj mi sada je pravi trenutak da živiš punim plućima, da procvjetaš, da se zaljubiš u svoj život baš takav kakav je i da zavoliš sebe samu čvršće i jače nego ikad prije.
Ako misliš da razloga za osmijeh nema, vjeruj mi doći će. Nasmijat će te tvoja ćelava glava, suputnica u fotelji do tebe, sestra na šalteru, vic dana. Nasmijat će te da smotana prije izlaska tražiš mobitel, crnu kapu, naočale, a sada i cicu. Kada se to desi, kada te nasmiju, smij se bez zadrške, smij se onako jako glasno, da se vide svi zubi i ne brini da li netko gleda, ne brini je li pravi trenutak, ne brini je li prikladno...
Ako misliš da trebaš ozdraviti da budeš sretna, vjeruj mi za sreću možeš biti i sje..na! Može biti košmar i totalni nered, a da ti duboko u sebi osjećaš mir i da budeš sretna.
Ako misliš da nećeš moći izdržati, vjeruj mi ratnica u tebi će te iznenaditi i za koji trenutak biti ćeš ponosna na sebe i nemoj to skrivati, jer to je velika stvar! Za "biti dobro" treba velika snaga, za borbu za život treba velika hrabrost, za "dići se nakon što si pala" treba popraviti krunu i marširati dalje, bez razmišljanja! Sempre drito!
Ako misliš da si samo problem svojima i svima oko sebe, da si im otežala život, vjeruj mi nisi, ti si blagoslov i to što brinu znači da te vole. U svojoj borbi sijaj i neka se tvoj sjaj nadaleko vidi, neka stave sunčane naočale u tvojoj blizini, obogati ih svojom osobnošću i zarazi osmjehom!
Ako misliš da neće biti sve dobro, vjeruj mi već je, baš je onako kako mora biti da učiš, rasteš i živiš život namijenjen tebi!
I ako ti se čini da je rak nešto najstrašnije što ti se desilo, zapamti da si jača i strašnija od svega što te čeka…
...i za kraj, volim te baš takvu kakva jesi - ranjivu, živčanu, veselu, uplašenu, raspjevanu, nasmijanu, uplakanu i baš sam ponosna što sam baš TI!
