Movember je globalna inicijativa koja se svake godine održava u studenom s ciljem podizanja svijesti o muškom zdravlju. Tijekom ovog mjeseca, muškarci diljem svijeta puštaju brkove kao simbol podrške i poticaj na razgovor o temama koje se često prešućuju. Movember ohrabruje muškarce na preventivne preglede i otvorenost prema vlastitom zdravlju, podsjećajući ih da briga o sebi nije slabost, već snaga i odgovornost prema sebi i svojim bližnjima.

I ove godine imali smo priliku i mogućnost osjetiti Race for the Cure. Nije to samo utrka, mjesto je to zajedništva, susreta, zagrljaja, ružičaste u neograničenim količinama, zvona svetog Duje u čast onima koje su otišle, a zauvijek ostale. Hvala Našoj udruzi Sve za Nju što osjetimo Split i ružičasto svake godine.

Proći karcinom dug je i težak put, kako za tijelo tako i za psihu. Puno je uspona i padova, povlačenja u sebe do trenutka kada shvatimo da nas život neće čekati. I jednom je previše, a kada se dogodi dva puta i teže je i lakše, jer znaš što te čeka. Upravo to se dogodilo našoj Milici, koja je odlučila u mjesecu koji je posvećen borbi protiv raka dojke opisati svoje iskustvo.

Koliko je problema i nedostataka u zdravstvu, o odnosu javnog i privatnog zdravstva i gdje je u svemu tome pacijent pročitajte u odličnom tekstu Ivane Rimac Lesički.

Predstavnici dvadeset i pet udruga iz deset zemalja potpisalo je Zagrebačku deklaraciju 2024. kojoj su glavne točke unaprjeđenje prevencije, unaprjeđenje ranog dijagnosticiranja, unaprjeđenje mogućnosti liječenja, optimiziranje kliničkih ishoda i implementacija strategija i planova za borbu protiv raka

Ana nas je počastila još jednim tekstom za koji ne bih trebala ni uvod pisati, jer svakom rečenicom jasno izrazi ono što osjeća. Ali ne samo ono što ona osjeća, njezini tekstovi su kao odraz u ogledalu svih nas koji prolazimo isto ili slično. Dok se kotrljamo kroz život i čuvamo stvari za „ne daj Bože“, zaboravljamo na ono najvažnije što će nam trebati ako se „ne daj Bože“ dogodi, naše emocije. Najgori način kako naučiti usporiti je kada moramo, zato vrijedi pročitati svaku rečenicu i onima koji jure kroz život, kao i onima koji su usporili korak, kao podsjetnik.

O sarkomu nisam znala gotovo ništa, dok mi u život nije ušao „moj“ rak, a zatim Ljudi koji su nosili „svoje privjeske“ pa i dvije divne žene sa sarkomom. Kristina je u mom životu postojala i prije ovog portala, bila je dio njega od samog početka, ali prije svega, Kristina je jedno predivno, veliko srce puno suncokreta.

Imati Ivu u svojoj blizini velika je privilegija, jer u paketu dobijete i glazbu i smijeh i emocije. Ne možete je ne voljeti, jer toplinom kojom pristupa svojim članicama zbora i osmijehom kojim obasja sve oko sebe, dopuštaju otvorenu i prijateljsku atmosferu. S Ivom je lako raditi i ostati svoj, uživati u svakoj noti i prepustiti se. Vrijeme koje svaki puta proteče brže nego bi trebalo.

Dijagnoza raka dojke nikada nije lagana, liječenje je često „Danteov deveti krug“, ali upornost i volja svake oboljele žene, cilj zvan život ono je što nosi svaku od nas. Kao i sve priče oboljelih i priča Branke Stojanov nada je za sve one koje su na početku ovog puta, nada i dokaz da je na kraju puta život.