Imati Ivu u svojoj blizini velika je privilegija, jer u paketu dobijete i glazbu i smijeh i emocije. Ne možete je ne voljeti, jer toplinom kojom pristupa svojim članicama zbora i osmijehom kojim obasja sve oko sebe, dopuštaju otvorenu i prijateljsku atmosferu. S Ivom je lako raditi i ostati svoj, uživati u svakoj noti i prepustiti se. Vrijeme koje svaki puta proteče brže nego bi trebalo.

Limfedem je kronična bolest koja se javlja nakon liječenja raka dojke. Obično se javlja otok ruke na operiranoj strani, ali što kada prijeđe granice "normalnog", kada u Hrvatskoj više nema opcija za liječenje. Priča je ovo pacijentice Ane Crnoja koja se već godinama bori s jakim limfedemom. Liječila se u državnoj bolnici, plaćala privatno i kada su konačno svi priznali da joj ne mogu pomoći, jedina opcija bila je platiti liječenje u Austriji. U prvom dijelu Ana nam priča o početku borbe i o jednom sasvim drugom svijetu liječenja vani.

U mjesecu smo listopadu koji je posvećen borbi protiv raka dojke, osvještavanju ove bolesti, pomoći oboljelima i sjećanju na sve Lavice koje nisu među nama. Iako je od nastanka ovog teksta prošlo više od godinu i pol, njegova vrijednost nije nimalo manja, dapače. Sonja je primjer svega onoga što "ružičasti listopad" predstavlja. Pročitajte što Sonja kaže o tome kako iz nečeg lošeg stvoriti dobro za sebe i sve one koji se nađu licem u lice s ovom bolesti.

Rujan je mjesec svjesnosti o raku krvi. Donosimo priču jedne od heroina, Anice Črnile, koja je Non-Hodgkinov limfom pobijedila čak četiri puta. Slušati Anicu, njezinu priču, godine liječenja, sve uspone i padove i na kraju konačnu pobjedu, vrijedno je velikog poštovanja. Lavica u horoskopu i Lavica u životu.

Biti psihoterapeut ženama oboljelima od raka za Laru je dar, vidi veliki potencijal u tom radu i kaže da je njene „cure“ liječe. Svjedočiti transformaciji tih žena kroz psihoterapiju za Laru je moćno i prilika da naučiš što je važno, kako cijeniti život.

Iako nam je Međunarodni dan sestrinstva bio prije četiri dana, za dobre želje nikada nije kasno pa ovim putem svim medicinskim sestrama i tehničarima čestitamo njihov dan. Prošlogodišnji razgovor sa Ivanom Kulišić ostavio je jak dojam pa ćemo ga kao poklon, jer on to je, staviti još jednom. Budite svi kao Ivana, volite svoj poziv, radite ga s ljubavlju i pročitajte ovaj tekst, isplati se. Ivana je medicinska sestra koja se i sama, u više navrata susrela s dijagnozom raka u obitelji. Privukla me njezina samozatajnost, a s druge strane energija koju ulaže u sve što voli. Iako ne voli pričati o sebi, ponosna sam što baš ona, na ovaj dan, iznosi svoje viđenje poziva medicinske sestre, ali i iskustvo kada se našla s druge strane uz supruga u borbi s rakom.

Tanja Gombar koja je dijagnozu raka dojke dobila 2018. godine, u čekanju na odluku konzilija treba li na kemoterapiju, slučajno je saznala za Oncotype testiranje. Niti liječnici, a ni Google nisu pomogli u pronalaženju odgovora gdje se testirati i kako uopće provesti cijelu proceduru, ali je Tanja svojom upornošću došla do cilja, testiranje i liječenje bez kemoterapije. Što je Oncotype test? Genski test koji mjeri ekspresiju dvadeset i jednog gena u tkivu tumora, primjenjiv za pacijentice u ranoj fazi invazivnog raka dojke, a rezultati pomažu u procjeni kolika je korist od kemoterapije i je li uopće potrebna. Tanja nam je ispričala svoju priču, pročitajte!

Nagrada Vesna Andrijević Matovac – VAM dodjeljuje se u spomen na osnivačicu i prvu predsjednicu udruge SVE za NJU, pojedincima za njihov doprinos u promicanju prevencije raka i skrbi za onkološke bolesnike. Ove godine dobitnica je Sonja Grgat, predsjednica udruge Caspera. Kada se konstantno daješ, onda mora doći i nagrada za sav taj trud. Sonja je svojim radom i trudom zaslužila dobiti ovu vrijednu nagradu i voljela bih kada se ovi redovi ne bi mogli samo čitati, nego i čuti, taj žar s kojim ih je izgovorila, ta zahvalnost i silina emocija. Bilo je zadovoljstvo biti uz nju, gledati tu sreću i upijati svaki trenutak. Kao što Sonja ima svoje uzore, tako je i ona jedan veliki uzor, inspiracija i prijatelj. Ponosna sam što je dio mog života.

Rak ne bira dob. Rak nema kriterije, samo dođe. Kristina je imala samo dvadeset četiri godine kada je “došao.” Možemo samo zamišljati što osjeća mlada djevojka sa teškom dijagnozom, ali ona je sve proživjela i još proživljava. Tek sada nakon osam godina, kako sama kaže, kada je starija i zrelija shvaća što je prošla i zna da neki strahovi ostaju zauvijek. Kristina nas može puno toga naučiti, iako mlada, znala je što treba napraviti i tako sebi spasila život. Što nam je sve ispričala i što je osjećala pročitajte u našem tekstu i njenim ispisanim mislima.

Drugi dio priče o životu s Akutnom mijeloičnom leukemijom sa samo dvadeset šest godina. O utjecaju bolesti na psihu, bliskom susretu sa smrću, planovima za budućnost i konačnom prihvaćanju svega, može se opisati kroz jednu rečenicu: “Zapitaš se kada ću, ako neću sada biti bitna sebi?! U toliko si krhkom stanju, život ti je bio na tankoj niti i ako si u tom trenutku nećeš biti bitan, onda nećeš nikada.”

Djevojke od dvadeset šest godina trebale bi živjeti život punim plućima, uživati u životu, biti aktivne na svim životnim područjima, no život ponekad ode u nekom drugom, neočekivanom smjeru. Djevojka iz naše priče doživjela je tešku dijagnozu akutne mijeloične leukemije. Kako ovakve priče nikada ne mogu biti kratke donosimo prvi dio u kojem priča o samoj dijagnozi, preranom ulasku u menopauzu i kako se nosi s novim životnim izazovima.

Od dijagnoze raka dojke do poduzetničkih voda ili bolje rečeno do pomoći drugim ženama koje su se našle u istoj situaciji. Simona Augustić je dijagnozu dobila sa samo trideset godina, u visokoj trudnoći i takav put sigurno nije lak. Nakon prijevremenog poroda zdrave djevojčice i uspješnog liječenja, u koje ni liječnici nisu vjerovali, danas vodi specijaliziranu trgovinu za onkološke pacijentice ARYA Intimo. Čista je inspiracija sa svojim stavom i vjerom u budućnost.

Ana Crnoja koja se bori s kronični limfedemom, nakon dijagnoze raka dojke, u drugom dijelu priča kako je bolest utjecala na psihu. Kvaliteta života narušena je bolešću i sputava u aktivnostima koje su svima dio svakodnevice. Nerazumijevanje okoline i zdravstvenog sustava za ovu bolest je posebno razočaravajuće, jer rezultira skupim privatnim terapijama i odlaskom vani na liječenje o svom trošku. Anina velika želja je da se osnuje Referentni centar za oboljele od limfedema u Hrvatskoj, kako bi sve žene dobile istu priliku za liječenje.

Progovaranje o bolesti donosi olakšanje, donosi jedan poseban osjećaj da si koristan, da svojim riječima pomažeš nekome tko se teško nosi s bolešću, nekome tko još nije spreman progovoriti o životu s rakom. Monika je to napravila na poseban način, potpuno otvoreno progovarajući o svom životu, bolesti i liječenju.

Moj novi život, kako bi Monika nadodala, s "prijateljicama". Prijateljice su njene stome. Kada dobiješ stome život nije nikada lagan, a kada ih dobiješ sa dvadeset pet godina, onda postaje izazov. Izazov s kojim se Monika nosi tako da izaziva divljenje. Upoznajte istinsku snagu i upornost u borbi s rakom debelog crijeva i njegovim posljedicama.

Ono što ostaje su uspomene. Uspomene ne prestaju odlaskom voljenih, zauvijek su tu i uvijek ih možemo izvući. Možemo roštati po njima, izvlačiti ono što nas je nasmijavalo, osjetiti zagrljaj, kao da je tu i sada. I je, samo ne u fizičkom obliku. Priča o Anji i Lani ne prestaje, nastavlja se kroz sve što su imale u životu.

U drugom dijelu svoje priče, Anja progovara o zdravstvenom sustavu, kakav je i kakav bi trebao biti. Treba li osoba koja je na kraju svog puta biti prepuštena sebi i najbližima ili bi, ma kakva odluka samog pacijenta bila, u najtežim trenucima taj isti sustav trebao biti okrenut pacijentu? Treba li biti humaniji? I taj kraj borbe s rakom treba biti dostojanstven, kako Anja kaže.

Anja, divna mlada žena koja je zbog sebe i zbog drugih odlučila ispričati svoju priču. Kako sama kaže “Ako nekome mogu pomoći, bit ću sretna”. Anjina sestra Lana (34) borila se s adenokarcinomom debelog crijeva godinu i pol. Pročitajte što Anja ima za reći o putu od dijagnoze do Laninog odlaska.

Dijana je prije svega veliki borac i bez ustezanja daje sebe gdje god je potrebno. Kroz svoju borbu s rakom dojke, prošla je mogli bismo reći, vrlo neobično, vraćajući se sportu u svakoj prilici. Trčeći na kemoterapije gdje bi uhvatila, kako sama kaže, priliku za odmor, brzo se vraćala svojim obvezam, treniranju i radu na sebi.