Kako prihvatiti onkološku bolest i strategije suočavanja s istom?
Kristina Paponja, mag. psihologije i edukant obiteljsko-sustavne terapije piše nam o nošenju s bolešću onkoloških pacijenata, fazama kroz koje prolaze i podršci koju im možemo pružiti. Kako prihvatiti dijagnozu raka, koliko je važna psihoterapija i podrška okoline pročitajte u tekstu.
,,Umjetnost liječenja sastoji se u tome da održavamo pacijenta u dobrom raspoloženju dok tijelo prirodno liječi bolest“ (Francois Marie Arouet de Voltaire)
Jedan od najvećih javno zdravstvenih problema u svijetu upravo je rak. Tako se 50-ih godina prošlog stoljeća razvila psihoonkologija, kao posebna disciplina koja istražuje psihičke faktore za razumijevanja malignih oboljenja. Nastoje se povezati biološki i psihološki faktori koji bi pozitivno djelovali na liječenje bolesti.
Kako se boriti s tom opakom bolešću i kako prihvatiti da smo MI upravo oni koji imamo dijagnozu?
Već kod prvog susreta s malignom bolešću u ljudima se bude intenzivne emocionalne reakcije od kojih je najčešći strah. Kada se suočavamo s nekom teškom dijagnozom, prolazimo cijeli spektar emocija od ljutnje, krivnje, straha, tuge, očaja... Što Vam prvo pada na pamet? Borba ili bijeg? Prihvaćanje ili negiranje?
Prva reakcija osobe pri utvrđivanje dijagnoze je negiranje. Očekivana i sasvim prirodna reakcija. Odbijamo prihvatiti dijagnozu jer se toga bojimo. Odmah razmišljamo o smrti. Negiramo jer nam se to ne uklapa u naš život.
Nakon negiranja dolazi do faze ljutnje i bijesa. Osobe mogu različito reagirati u ovoj fazi. Mogu biti bijesne, ljute, agresivne. Postavljamo pitanje „Zašto baš ja?“.
Kada se suočavamo snekom teškom dijagnozom, prolazimo cijeli spektar emocija od ljutnje, krivnje, straha, tuge, očaja... Što Vam prvo pada na pamet? Borba ili bijeg? Prihvaćanje ili negiranje?
Nakon faze negiranja, dolazi faza prihvaćanja i borbe. Kako ćemo živjeti i nositi se sa svojom bolešću ovisi o tome kako ju doživljavamo. Naša percepcija bolesti utječe na našu kvalitetu življenja i samog liječenje bolesti.
Sa psihološkog aspekta, bitno je da se osoba usmjeri na ono „koliko kvalitetno živim“ s dijagnozom, a ne „koliko dugo“ ću živjeti ovako ili „koliko dugo“ ću se boriti s bolešću.
Često se postavlja pitanje kako pomoći osobi s dijagnozom i koji su to faktori koji djeluju na tijek bolesti i kvalitetu življenja. Prvo bih navela osobine ličnosti same osobe. Svim individuama koje imaju navedenu dijagnozu je zajedničko da im je teško izraziti emocije, potiskuju svoje loše raspoloženje i neugodne misli. Više su orijentirani drugima, a manje sebi.
Istraživanja su pokazala da osobe koje imaju aktivan stil suočavanja s rakom imaju veću šansu za preživljavanje. Vaše emocionalne reakcije (tjeskoba, tuga, depresija) su sasvim prirodne i utječu na tijek liječenja.
Svima bih sugerirala psihoterapiju. Postoje razni psihoterapijski pristupi koji su učinkoviti u liječenju onkoloških bolesnika. To su individualne, grupne, partnerske, obiteljske, tehnike relaksacije, psihoedukacije itd.
Drugi faktor koji bih navela je definitivno socijalna podrška ili mreža. Vrlo je važno da osoba koja je onkološki bolesnik ima potpunu socijalnu podršku obitelji, bližnjih ili kolega na radnom mjestu. Bez takve podrške sve ide otežano. Dokazano je da su žene koje su imale podršku obitelji i okoline imale pozitivan stav prema bolesti, bolje obrambene mehanizme, bolju kvalitetu života i u konačnici su pobijedile bolest.
Bolest ne pogađa samo tu osobu, nego i njenu obitelj. Ponekad se partner, roditelji ili djeca teže nose s cijelom situacijom. Zato svima sugeriram grupnu terapiju ili bilo kakav vid terapije koji će pomoći Vama i obitelji u borbi s bolešću, prihvaćanju, pobjeđivanju straha, poboljšanoj komunikaciji između članova obitelji i sl.
Jedan od faktora koji djeluje na percepciju bolesti i samu borbu s njom je i zdravstvena skrb. Potpora zdravstvenih djelatnika je bitna. Vjerujem da su onkološki bolesnici itekako osjetili ovu pandemiju. Važna je grupna podrška. Kad krenete u životnu borbu, uključite se s osobama koje su već preboljele karcinom. Tako stječete nova prijateljstva, povezujete se s osobom koja proživljava isto što i Vi, razmjenjujete iskustva i dijelite savjete.
Sa psihološkog aspekta, bitno je da se osoba usmjeri na ono „koliko kvalitetno živim“ s dijagnozom, a ne „koliko dugo“ ću živjeti ovako ili „koliko dugo“ ću se boriti s bolešću.
Još bih spomenula stigmu kod onkoloških bolesnika. Ne trebate se stidjeti svoje bolesti. Javno pričajte o tome i pružajte podršku jedni drugima. Primjer Vam mogu biti pojedinci koji javno govore o svojoj bolesti, o čekanjima u bolnici, teškim danima i pronalasku radosti u malim stvarima.
Ono što bih mogla navesti kao zaključak je da se orijentirate na svoje psihološke procese, svoje emocije, misli, obrambene mehanizme. Negativne i depresivne misli negativno utječu na Vašu kvalitetu življenja i samu borbu s bolešću.
Jeste li znale da je naš mozak toliko moćan, da naše misli imaju snažnu moć ostvarivanja? Svakako se uključite u savjetodavni rad sa psihologom ili psihoterapiju.
Postoje i razne udruge koje pružaju psihološku pomoć i grupnu podršku. Na ovaj način ćete ojačati i promijeniti svoj odnos prema životu. Budite borbene, jake i pozitivne.
