Jesu li kalcifikati u dojci razlog za brigu?

Kalcifikati u dojci su male nakupine kalcija koje se javljaju na mamografskim snimkama i važne su informacije o zdravlju dojke.

Važno je znati da većina kalcifikata u dojci nije povezana s rakom dojke i predstavlja benignu promjenu. No, postoje i kalcifikati koji zahtijevaju daljnju obradu kako bi se potvrdila ili isključila prisutnost raka dojke. U ovom tekstu donosimo detaljne kriterije koji ukazuju na potencijalnu sumnju te dijagnostičke postupke koji se koriste za procjenu sumnjivih kalcifikata.

Saznajte više o važnosti praćenja kalcifikata u dojci, kako se provodi dijagnostička evaluacija i kako na vrijeme djelovati u slučaju sumnjivog nalaza. Važno je informirati se o ovoj temi kako biste održali zdravlje dojki i osigurali najbolju moguću skrb.

‍

Što su kalcifikati i mehanizam njihovog nastanka

Kalcifikati su nakupine kalcijevih soli koje se javljaju u tjelesnim tkivima pa tako i u tkivu dojke. Kalcij je mineral koji se prirodno nalazi u tijelu i ima važnu ulogu u mnogim biološkim procesima. Ponekad se kalcijevi ioni talože i formiraju kalcifikate u tkivu dojke.

Kalcifikati u dojci mogu se pojaviti u različitim oblicima i veličinama. Mogu biti sitni, kao što su mikrokalcifikati ili veći kao što su makrokalcifikati.

Kalcifikati se mogu pojaviti kao pojedinačne nakupine ili grupirani. Njihov izgled na mamografskom snimku pruža važne informacije za dijagnostiku i praćenje promjena u dojci. Važno je napomenuti da je većina kalcifikata benigna.

Neki od mehanizama nastanka kalcifikata u dojci su:

-       degenerativne promjene - ove promjene mogu uključivati nakupljanje kalcijevih soli oko oštećenih ili mrtvih stanica stvarajući nakupine kalcifikata,

-       starosne promjene - starenje tkiva dojke može uzrokovati akumulaciju kalcifikata kao dio normalnog procesa starenja,

-       fibrocistične promjene - česta i benigna stanja koja mogu doprinijeti formiranju kalcifikata,

-       upalni procesi - upala u tkivu dojke može dovesti do stvaranja kalcifikata.

‍

Benigni procesi koji mogu dovesti do kalcifikata

Benigni procesi koji dovode do kalcifikata u dojkama obično su povezani s normalnim fiziološkim promjenama u dojkama.

Neki od njih su:

- žljezdane stanice dojke koje luče kalcij u kanaliće,

- prijašnje ozljede ili infekcije dojke,

- benigne promjene u dojkama kao što su fibroadenomi,

- ciste,

- provedena radioterapija dojke,

- nakupljanje kalcija u krvnim žilama unutar dojke.

‍

Kalcifikati kao mogući pokazatelj raka dojke

Ponekad kalcifikati mogu biti pokazatelj razvoja raka. Mogu biti povezani s prisutnošću duktalnog karcinoma in situ (DCIS), ranog stadija raka dojke koji ostaje unutar kanalića ili čak invazivnog duktalnog karcinoma koji se proširio na okolno tkivo dojke.

Kada abnormalne stanice nekontrolirano rastu unutar kanalića, one se mogu zgusnuti toliko da neke od njih odumru, nakon čega formiraju područja kalcifikata. Kada se pokažu na mamografskom nalazu, često imaju sumnjive karakteristike koje zahtijevaju daljnje dijagnostičke pretrage.

Ako imate kalcifikate na nalazu mamografije, radiolog utvrđuje imaju li karakteristike koje upućuju na karcinom. U tom slučaju, potrebne su dodatne pretrage.

Ipak, velika je vjerojatnost da će se kalcifikati pokazati kao rezultat benignog procesa.

Značajke kalcifikata

Određene karakteristike kalcifikata pomažu radiologu da procijeni jesu li rezultat procesa koji je benigni, vjerojatno benigni ili upućuje na rak dojke. Ove klasifikacije se odnose na veličinu, izgled i način na koji su kalcifikati raspoređeni u dojci.

Benigni kalcifikati:

- veći su od pola milimetra,

- imaju dobro definirane rubove,

- nisu grupirani u jednom dijelu dojke.

Kalcifikati povezani s malignim procesom:

- svaki je manji od pola milimetra,

- razlikuju se po veličini i obliku,

- grupirani su u jednom dijelu dojke.

Ukoliko su kalcifikati sumnjivi, potrebne su daljnje pretrage.

Ako su kalcifikati locirani u koži, a ne u samom tkivu dojke ili unutar krvnih žila dojke, nema potrebe za daljnjim pretragama.

‍

Veličina kalcifikata

Veličina kalcifikata u dojkama može varirati od mikroskopski malih do vidljivih nakupina.

Sama veličina kalcifikata nije uvijek pouzdan pokazatelj jesu li benigni ili maligni. Drugi faktori poput oblika, rasporeda i karakteristika okolnog tkiva, također su važni za procjenu rizika i potrebu za daljnjim ispitivanjem.

Prema veličini kalcifikati mogu biti:

Makrokalcifikati

Kalcifikati veći od pola milimetra, dobro definirani, javljaju se kao linije ili točkice na mamografskoj snimci. Često se javljaju kao rezultat degenerativnih promjena u dojci, kao što su kalcifikacije u žljezdanim tkivima. Češći su kod žena nakon pedesete godine života. Gotovo nikada nisu znak raka dojke i nisu potrebne daljnje pretrage.

Mikrokalcifikati

Mikrokalcifikati su nakupine kalcifikata manje od pola milimetra koje nalikuju malim zrncima soli. Mogu biti rezultat normalnih promjena u dojkama, kao što su fibrocistične promjene. Većina mikrokalcifikata je benigna, što znači da nisu povezani s rakom dojke, osim ako postoji sumnja na patološke mikrokalcifikate kada je potrebna daljnja obrada.

Ponekad može postojati mješavina makro i mikrokalcifikata.

Punktiformni kalcifikati

Punktiformni kalcifikati su obično bezopasni, manji od 0,5 mm u promjeru, i mogu biti pojedinačni ili grupirani. Rezultat su prirodnih promjena u dojkama, poput starenja ili fibrocističnih promjena. Za ovu vrstu kalcifikata obično nisu potrebne daljnje pretrage.

‍

Izgled kalcifikata

Ako kalcifikati imaju standardan izgled, ako se ne razlikuju u veličini i obliku, vjerojatnije je da su benigni. Na primjer, makrokalcifikati koji se pojavljuju kao dobro definirane, prozirne kuglice uobičajeni su kod žena starijih od pedeset godina. Obično su znak dobroćudnih stanja kao što je masna nekroza ili kalcificirana cista. Veliki, grubi makrokalcifikati mogu biti fibroadenomi.

Glatki, štapićasti (linearni) kalcifikati koji ispunjavaju pojedinačne kanaliće mogu biti znak njihove ektazije (proširenja), koje se javlja kada se kanalići koji vode do bradavice povećaju i napune tekućinom. Kalcifikati s masnom nekrozom obično su posljedica operativnog zahvata ili radioterapije dojke.

Mikrokalcifikati koji variraju u veličini i obliku su zabrinjavajući. Nazivaju se i pleomorfni kalcifikati, mogu biti grupirani u određenom području dojke i obično ukazuju na prisutnost duktalnog karcinoma in situ (DCIS) ili prisutnost invazivnog raka dojke.

‍

Rasprostranjenost i brojnost

Ako su kalcifikati koncentrirani u jednom segmentu dojke ili se razvijaju unutar specifičnog sustava kanalića, izazivaju veću zabrinutost.

Iako su mikrokalcifikati više sumnjivi, grupirane makrokalcifikate ili mješavinu mikro i makrokalcifikata također treba dodatno provjeriti.

Ne postoje stroga pravila kada je riječ o rasprostranjenosti i broju, izgledu i veličini. Liječnik će donijeti odluku je li potrebna daljnja obrada na temelju mamografskih slika i radiološkog nalaza.

Procjena kalcifikata

Ako se na vašim mamografskim snimkama pojave kalcifikati, radiolog će nalaz usporediti s prethodnim maografskim snimkama kako bi utvrdio jesu li kalcifikati novonastali i ako ste prije imali kalcifikate, jesu li promijenili karakteristike.

Radiolog će okarakterizirati kalcifikate kao:

- benigne - nisu potrebne daljnje pretrage,

- vjerojatno benigne – kontrolna mamografija za šest mjeseci, kako bi se utvrdilo ima li promjena u karakteristikama kalcifikata,

- sumnjivi kalcifikati – potrebne su dodatne pretrage.

Po potrebi će se učiniti core biopsija, kojom se uzima komadić tkiva kako bi se utvrdilo postoje li maligne stanice u području kalcifikata. Često se izvodi stereotaksijska biopsija, tj. biopsija kalcifikata koja se izvodi uz pomoć mamografskog uređaja. Ova pretraga se radi pod lokalnom anestezijom.

Prije stereotaksijske biopsije radi se ultrazvuk ili magnetska rezonanca. Iako se kalcifikati obično ne vide na ovim pretragama, one pokazuju sve promjene u dojkama koje bi mogle upućivati na rak, što pomaže u pružanju daljnjih smjernica za biopsiju.

Većina nalaza biopsije kalcifikata pokazuje benigni proces. Obično je daljnja preporuka da se napravi kontrolna mamografija za šest mjeseci do godinu dana, kako bi se provjerilo ima li promjena u kalcifikatima. Preporuke ovise o specifičnostima rezultata biopsije, individualnoj situaciji pacijentice te postoje li čimbenici rizika za razvoj raka dojke.

Ako nalaz biopsije pokaže atipične stanice može se izvesti kirurška biopsija, za što je potreban veći komad tkiva. Ukoliko se pronađe rak dojke, daljnje liječenje ovisit će o PHD nalazu.

‍

Kalcifikati nakon liječenja raka dojke i kod visokorizičnih žena

Čak i u slučajevima kada je pacijentica već imala rak dojke, pod većim je rizikom od prosjeka zbog obiteljske anamneze ili genetske mutacije, većina kalcifikata je benigna.

Liječenje raka dojke operativnim zahvatom, rekonstrukcijom dojke i radioterapijom često uzrokuje oštećenje tkiva i stvaranje ožiljaka, što može dovesti do kalcifikata vidljivih na mamografiji.

Međutim, kalcifikati se uvijek moraju temeljito ispitati, posebno ako već postoji dijagnoza raka dojke ili pozitivna obiteljska anamneza. U ovim slučajevima vjerojatnije je da će se obaviti daljnje pretrage, nego kod žena koje imaju prosječan rizik za razvoj raka dojke.

Rana dijagnoza i praćenje kalcifikata omogućavaju pravovremenu intervenciju i povećavaju šanse za uspješno liječenje. Važno je redovito obavljati mamografske preglede i konzultirati se s liječnikom ukoliko se primijeti bilo kakva promjena u dojkama.

‍

Izvor: Breastcancer.org, Plivazdravlje, Cancer.net, Cybermed, Hrčak