Liječenje raka dojke
Prije početka liječenja raka dojke važno je razgovarati s liječnicima o mogućnostima liječenja kako biste zajedno donijeli najbolju odluku. Koje su vrste operativnog zahvata raka dojke, sve o radioterapiji, kemoterapiji, endokrinoj terapiji, Herceptinu i nuspojavama koje možete očekivati tijekom liječenja donosimo u tekstu.
Liječenje raka dojke
Prije samog početka liječenja raka dojke važno je razgovarati s liječnicima o mogućnostima liječenja za vašu vrstu tumora te njihovoj uspješnosti i mogućim nuspojavama, kako biste zajedno donijeli najbolju moguću odluku. Ne treba se ustručavati postavljati pitanja, ako imate dvojbe o bilo kojem dijelu koji se odnosi na vaše liječenje. Dobra komunikacija s liječnicima važan je faktor koji ulijeva sigurnost.
Puno je pitanja - koje su vrste operativnog zahvata raka dojke, kako se provodi radioterapija, liječenje kemoterapijom, endokrinom terapijom, što je Herceptin i koje nuspojave možete očekivati tijekom liječenja.
Najvažnije što liječnik, a i vi sami trebate znati prije liječenja nalazit će se na patohistološkom (PHD) nalazu nakon biopsije ili operativnog zahvata i prema njemu će se donijeti odluke u kojem smjeru će krenuti liječenje.
Liječenje ovisi o više faktora:
- položaju i veličini tumora,
- vrsti tumora i njegovoj agresivnosti,
- stupnju proširenosti bolesti,
- dobi pacijentice,
- pratećim bolestima.
Danas odluku o liječenju donose multidisciplinarni timovi sastavljeni od liječnika specijalista (radiolozi, kirurzi, onkolozi, patolozi) koji na osnovu svih navedenih faktora i PHD nalaza donose plan liječenja.
Kirurško liječenje
Na prvom mjestu u liječenju karcinoma dojke svakako je kirurško liječenje kojim se uklanja sam tumor i okolno tkivo. Vrsta zahvata koji će se primijeniti ovisi o veličini tumora i njegovoj proširenosti.
Dvije su osnovne vrste kirurškog liječenja – poštedna operacija dojke i mastektomija.
Poštednom operacijom se odstranjuje tumor i dio zdravog okolnog tkiva. Cilj je očuvati što je više moguće zdravog tkiva dojke. Poštedna operacija provodi se kod manjih tumora te ako je u dojci samo jedan tumor.
Mastektomijom se uklanja cijela dojka. Ako postoji mogućnost, ostavlja se koža i bradavica i u dojku se stavlja implantat, ekspander ili vlastito tkivo pacijentice. Rekonstrukcija dojke može se obaviti prilikom vađenja tumora ili naknadno.
Stanice tumora najprije se šire u limfne čvorove. Ako prije operacije ne postoji sumnja u zahvaćenost limfnih čvorova, ispituje se limfni čvor najbliži tumoru, tzv. sentinel limfni čvor (stražar). Ako se u njemu nađu stanice tumora, odstranit će se više limfnih čvorova.
Kirurško liječenje tumora provodi se u općoj anesteziji i u bolnici se ostaje nekoliko dana. Oporavak traje nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, što je individualno za svaku pacijenticu.
Kemoterapija
Kemoterapija se u liječenju karcinoma dojke primjenjuje u cilju uništavanja eventualno preostalih zloćudnih stanica, onemogućava se njihovo dijeljenje i rast. Kemoterapija putem krvotoka u tijelu uništava stanice raka. Djeluje na stanice koje se dijele, a među tumorskim stanicama je najveći postotak onih koje se dijele, oko devedeset posto.
Kemoterapija se preporuča pacijenticama koje imaju veliki rizik od povrata bolesti, onima kojima su nađene tumorske stanice u limfnim čvorovima, trostruko negativnim tumorima te HER2 pozitivnim tumorima.
Adjuvantna kemoterapija se daje pacijenticama nakon operacije da bi se uništile eventualne stanice raka koje su ostale u tkivu gdje se nalazio tumor ili su se raspršile putem krvotoka i limfe. Adjuvantna kemoterapija smanjuje rizik od lokalnog povrata bolesti i metastaza.
Neoadjuvantna kemoterapija daje se prije operacije pacijenticama kod kojih je tumor prevelik da bi se otklonio operativnim zahvatom, tj. kako bi se tumor pokušao smanjiti prije operativnog zahvata.
Neoadjuvantna kemoterapija pokazat će i da li tumor reagira na dane citostatike. Ako ne reagira, liječenje se nastavlja drugom vrstom lijekova. Neoadjuvantna kemoterapije također smanjuje rizik od recidiva karcinoma.
Kod uznapredovalog karcinoma dojke, u slučaju da se proširio izvan dojke i područja aksile, kemoterapija je osnovni način liječenja.
Vrijeme liječenja ovisit će o tome kako pacijentica reagira na kemoterapiju.
Nuspojave kemoterapije
Neke od nuspojava kemoterapije:
- gubitak kose,
- mučnina,
- proljev,
- povraćanje,
- umor,
- slabost,
- promjene na noktima,
- neuropatija,
- zaboravljivost (Chemo brain)
- utječe na krvnu sliku.
Nuspojave se obično povlače nakon završetka kemoterapije.
Kemoterapija se uglavnom daje intravenozno u trajanju od tri do šest mjeseci. Neke vrste kemoterapija daju se u tabletama. O vrsti kemoterapije odlučuje onkolog.
Radioterapija
Radioterapija koristi ionizirajuće zračenje za uništavanje eventualno zaostalih stanica raka nakon operacije, oštećujući njihov genetski materijal. Na taj način se smanjuje rizik povrata bolesti.
Radioterapiju je preporučeno započeti unutar šest mjeseci od operativnog zahvata. Kod pacijentica koje se ne liječe kemoterapijom, zračenje je moguće započeti nakon mjesec dana od operativnog zahvata, a kod pacijentica koje se liječe kemoterapijom, nakon završenog liječenja.
Prije samog zračenja provodi se postupak tzv. CT simulacije. Pacijentica se postavlja u točno određeni položaj u kojem će se zračiti nakon čega se provodi CT snimanje i ucrtavaju se točkice koje služe da bi se pacijentica, kada krene proces radioterapije, uvijek postavila u isti položaj.
Radioterapijski onkolog na snimci CT-a ucrtava volumen koji će biti ozračen te organe koje treba poštedjeti od zračenja (srce, plućno krilo, zdrava dojka). Medicinski fizičar izrađuje plan zračenja kako bi samo ciljano mjesto dobilo predviđenu dozu zračenja, a okolni organi budu što više očuvani.
Nakon izrade plana zračenja pacijentica dobiva tzv. crtež kojim se označava mjesto zračenja i prema njemu se namješta na uređaju. Iscrtani dio treba čuvati tijekom cijelog razdoblja zračenja zbog čega nije preporučljivo kupati se i upotrebljavati sredstva koja bi ga mogla oštetiti. Preporuča se isključivo tuširanje, a prije zračenja zabranjeno je tretirati iscrtano područje dezodoransima, parfemima i sličnim sredstvima.
Predviđena doza zračenja dijeli se na nekoliko tjedana, a samo zračenje provodi se pet dana u tjednu. Pauza za vikend omogućuje organizmu oporavak i odmor.
Zračenje se provodi uz pomoć stroja koji se zove linearni akcelerator, potpuno je bezbolno, traje svega nekoliko minuta, a pacijentica se ne smije micati.
Povremeno se provjerava točan položaj i po potrebi ponovno iscrtavaju mjesta koja se zrače.
Terapija zračenjem oštećuje genetski materijal stanica raka zbog čega se ne mogu uspješno dijeliti te odumiru. Iako zračenje oštećuje i zdrave stanice, one se ipak lakše oporavljaju za razliku od stanica raka koje ionizirajuće zračenje uništava.
Nuspojave zračenja mogu se razviti tijekom liječenja, ali i mjesecima nakon liječenja.
Nuspojave radioterapije
Najčešće nuspojave radioterapije:
- oteklina,
- crvenilo,
- ljuštenje kože,
- umor,
- pospanost,
- gubitak dlaka ispod pazuha,
- zatezanje kože,
- promjena boje kože.
Kod pacijentica koje zrače područje aksile mogu se pojaviti otežano gutanje i grlobolja.
Radioterapija može izazvati limfedem (oticanje) ruke ili dojke.
Važno je kod pojave jače izraženih nuspojava obratiti se liječniku koji će po potrebi odrediti kraću pauzu od zračenja.
Endokrina (antihormonska) terapija
Endokrina terapija je ciljana terapija i vrlo je važan dio u liječenju hormonski ovisnog karcinoma dojke. Preporuča se ženama kod kojih je dokazano da imaju tumore pozitivne na hormonske receptore (proteine) koji se vežu za estrogen i progesteron i tako pogoduju njegovom rastu. Liječenje ovom terapijom ima za cilj smanjiti stvaranje hormona estrogena i progesterona ili umanjiti njihovo djelovanje na tumorske stanice.
Oko osamdeset posto svih tumora dojke čini hormonski ovisan rak.
Koristi se kako bi se spriječio povrat bolesti ili usporio i zaustavio rast tumorskih stanica. Liječenje endokrinom terapijom traje pet do deset godina.
Tamoxifen
Tamoxifen (Nolvadex) blokira estrogenske receptore tj. zaustavlja povezivanje estrogena s tumorskim stanicama, čime onemogućava njihovo dijeljenje i rast. U liječenju ga koriste žene u perimenopauzi, menopauzi i postmenopauzi. Također se koristi i kod žena s hormonski ovisnim karcinomom dojke koji se proširio u druge dijelove tijela da bi usporio ili zaustavio rast tumora.
Iako djeluje na estrogene u dojkama, ostali estrogenski učinci su zadržani (kosti, maternica, jetra), zbog čega se naziva selektivni modulator receptora estrogena.
Nuspojave Tamoxifena uglavnom su izražene u prvim mjesecima liječenja, a mogu se pojaviti simptomi slični menopauzi: valunzi, gubitak libida, promjene u menstrualnom ciklusu, povećanje težine, umor i promjene raspoloženja.
Inhibitori aromataze
Inhibitori aromataze su lijekovi (Letrozol, Anastrozol) koji smanjuju proizvodnju estrogena.
Kod žena kod kojih jajnici nisu u funkciji, bilo zbog menopauze ili supresije jajnika, i dalje se stvara mala količina estrogena uz pomoć enzima koji se naziva aromataza. Inhibitori aromataze tu igraju ključnu ulogu, jer u tijelu blokiraju taj enzim.
Ovaj lijek je u obliku tableta i uzima se jednom dnevno kroz vremenski period od pet do deset godina.
Moguće nuspojave su valunzi, osjećaj slabosti, ukočenost zglobova, bolovi u mišićima, osteopenija, osteoporoza, neuropatija, mučnina i suhoća rodnice.
Zbog utjecaja na kosti preporuča se redovito uzimanje vitamina D kao i redovito mjerenje gustoće kostiju (denzitometrija).
LHRH agonisti
LHRH agonisti blokiraju stvaranje estrogena u jajnicima, čime se ženu uvodi u menopauzu.
Kada jajnici prestanu proizvoditi estrogen, tumorske stanice koje su pozitivne na estrogenski receptor ne mogu se dijeliti i rasti.
Uobičajeni LHRH agonisti su Goserelin (Zoladex) i Lupron. Daju se injekcijama u trbuh jednom mjesečno ili svaka tri mjeseca.
Moguće nuspojave su uglavnom vezane za menopauzalne tegobe kao što su noćno znojenje, naleti vrućine, promjene raspoloženja, nesanica, osteoporoza, gubitak libida, suhoća rodnice, bolovi u kostima i zglobovima, umor i slabost.
Liječenje HER2 pozitivnog raka dojke
HER2 pozitivni karcinomi dojke, na čijim tumorskim stanicama postoji povećan broj proteina koji se naziva humani epidermalni faktor rasta 2, liječe se Herceptinom (Trastuzumab).
Stanice raka rastu i dijele se nekontrolirano i brzo. HER2 receptori također stimuliraju stanice na pretjerano dijeljenje. Herceptin na površini stanice raka djeluje tako da blokira kemijske signale koji potiču nekontrolirani rast.
Kod patohistološke (PHD) analize tumora, laboratorijski test koji određuje broj HER2 receptora na površini stanice naziva se imunohistokemijski test. Rezultat je izražen u vrijednosti od 0 do 3. Ako je rezultat od 0 do 1+ smatra se HER2 negativnim. Rezultat 2+ smatra se graničnim. Rezultat 3+ je HER2 pozitivan.
Tumori koji sadrže ekspresiju 3+ HER2 liječe se Herceptinom.
Herceptin je lijek koji poboljšava uspješnost u liječenju karcinoma dojke i daje se u svim stadijima HER2 pozitivnog karcinoma.
Može se koristiti kao dio protokola zajedno s kemoterapijom, samostalno nakon završenog liječenja kemoterapijom te u kombinaciji sa Perjetom i Taksoterom prije kirurškog liječenja, ako je tumor veći od dva centimetra ili se proširio u limfne čvorove.
Određeni broj pacijentica ne podnosi Herceptin, jer može uzrokovati srčane probleme, od onih koji nemaju simptome, tj. smanjenu funkciju srca pa sve do ozbiljnih oštećenja srca. Nuspojave na koje treba posebno obratiti pažnju su nedostatak zraka, kašalj i oticanje nogu.
Ostale nuspojave koje se vežu uz lijek su glavobolja, mučnina i povraćanje ili proljev, vrućica ili zimica, problemi s tlakom, umor, nesanica i osip.
Upravo zbog njegovog utjecaja na srce, prije početka liječenja Herceptinom, potrebno je napraviti ehokardiogram (EKG), kako bi se pratio utjecaj lijeka na srce.
