Tu sam za tebe

Dokumentarni film  „Tu sam za tebe“

„Ovo nije tužan film o bolesnima već inspirativan i emotivan film koji otkriva drugu – svijetlu i pozitivniju stranu bolesti te pokazuje koliko se radosti i ljubavi krije i u teškim životnim razdobljima.

Ne igra se na kartu sažaljenja već divljenja glavnim protagonisticama (Brigita Flojhar, Kristina Varsamopulos, Marijana Mrzlečki Tušak, Marina Zubak) koje su bolest na jedan način, usuđujemo se reći, okrenule u svoju korist.“

Najava je to za dokumentarni film Tu sam za tebe na HRT-u, kao i za premijeru od koje je prošlo nešto više od mjesec dana i rekla bih samo jedan mali dio svega što spaja nas koje smo sudjelovale u njemu, ali i svih onih koji se nađu u životu s malignim dijagnozama.

U svemu što život donese možemo izabrati hoćemo li krenuti putem samosažaljenja ili pronaći iskru života i pretvoriti je u svoj put. Odabrale smo onu čašu koja je napola puna, prihvatile živjeti i kada je krenulo nizbrdo, iskru života pretvorile u zajedničku snagu punu humora i ljubavi.

Odabrale smo pokušati pomaknuti granice, maknuti stigmu sa malignih dijagnoza. Odabrale smo živjeti.

Zajedništvo jače od dijagnoze

Život piše čudne priče, otrcana je fraza, ali istinita. Priča Tu sam za tebe započela je zapravo davno, jedna subote, jednog listopada 2022. godine, na putu za Split na Race for the Cure, u autobusu punom ekstremno veselih žena. Ekstremno vesele žene imaju jednu poveznicu, zapravo dvije, ma ne zapravo tri. Prva je da ih povezuje dijagnoza raka, druga da ih na okupu drži udruga SVE za NJU i treća je gdje god da dođu, sa sigurnošću su najglasnije i najveselije.

Tu život započinje priču u kojoj nekoliko žena, koje se uglavnom međusobno ne poznaju, stvaraju jedan novi životni krug. Spoj koji je u tom trenutku nastao je nevjerojatna zajednička energija koja mete sve pred sobom smijehom, veseljem, životnom snagom.

Osim energije i smijeha, spojilo nas je i neobično prijateljstvo, jer tko će koga bolje razumjeti nego svoj svoga. Pa tako i mi. Ne, ne pričamo baš o raku, ali će on ostati nešto što nas je spojilo, a mi smo u trenutku kad nam je život dao limun, napravile dobru limunadu.

Rak nije kraj, tek jedan novi početak

Rak dojke, dvije riječi koje često izazivaju strah, šutnju, pa čak i paniku. Često se o njemu govori šaptom, kao da će spominjanje bolesti prizvati nešto još gore, strašnije. No, rak nije kraj priče. Za nas, on je bio početak nečega što nam je promijenilo živote.

Kad smo se prvi put srele, svaka od nas je bila u različitim životnim fazama i fazama liječenja, od terapija, operacija, pregleda, ali i dalje s poprilično dobrim pogledom prema budućnosti. Bolest nas je povezala, ali ono što nas je održalo su smijeh, crni humor i nepokolebljiva želja da život živimo punim plućima, koliko god to možemo.

Rak je bolest koja ne bira i ne štedi, ali nauči te stvarima koje ranije nisi znao. Nauči te cijeniti svaki trenutak – šalicu kave na suncu, šalu koja ti izmami suze od smijeha, dodir prijateljice koja zna kroz što prolaziš, jer je i sama prošla kroz isto.

Rak te nauči da granice često postoje samo u tvojoj glavi. Pa ih srušiš.

Tu sam za tebe nije priča o bolesti, već o životu. Željele smo pokazati da rak ne znači kraj, nego priliku da promijeniš način na koji gledaš svijet. Želimo reći ljudima da nije sramota govoriti o raku, smijati se na vlastiti račun ili priznati da te strah. Bolest nas nije slomila, ona nas je ojačala, povezala i natjerala da prigrlimo svaki dan, baš onako silno, kao da je posljednji.

I da, volimo crni humor. Šalimo se o stvarima koje mnogima zvuče strašno, jer ako rak nećemo stjerati u kut i ismijati ga, on će nas kontrolirati. Naš humor nije bijeg od stvarnosti, već način da se s njom suočimo.

Ovaj film je naš način da kažemo svima koji se boje dijagnoze, niste sami. Rak nije kraj života, nego početak novog poglavlja, poglavlja u kojem, da, ima boli, ali ima i ljubavi, smijeha i prijateljstva. Život ne staje s dijagnozom. Mi smo dokaz da je moguće živjeti, voljeti i sanjati, čak i kad se čini da sudbina ima druge planove.

Rak nije tabu. On je stvarnost. Otvorimo oči, prestanimo šutjeti i počnimo živjeti, zajedno, s podrškom i razumijevanjem. Jer život je prekratak da bismo ga proveli u strahu.

Od dijagnoze do priče o životu pred kamerama

Sudjelovanje u dokumentarnom filmu „Tu sam za tebe“ za nas je bilo više od snimanja, bio je to način da pokažemo kako izgleda život s rakom, ispunjen smijehom, snagom i prijateljstvom. Svaka od nas donijela je svoju priču, svoj pogled na bolest i život. Ovo je naš iskreni osvrt na sudjelovanje, iz srca, s humorom i s puno ljubavi prema životu.

Brigita

Sudjelovanje u filmu „Tu sam za tebe“ istinski mi je pokazalo da s udrugom i curama imam osjećaj pripadnosti, razumijevanja, ludosti i sreće.

Ni u ludilu nisam očekivala da će dokumentarac ovako odjeknuti, da će mi se javiti susjedi iz kvarta u kojem sam živjela kao curica, prodavačice u dućanima, „Zekta“ - moja grupa  za kuniće  na području cijele ex. Jugoslavije, sve naše  Lavice, rodbina iz Slovenije gdje sam rođena. Toliki znani i neznani.

Cijelo ovo iskustvo je najprije pomoglo meni da osvijestim i probavim svoju bolest. Shvatila sam da ima i suza i smijeha. Ne jedanput su mi zdrave žene rekle i napisale da žele biti hrabre kao ja i da osmijeh stvarno liječi.

Nas dokumentarac nije samo priča o bolesti, nego i o životu, o tome koliko je vrijedan svaki trenutak, svaki udah, svaki osmijeh.

I  kada se čini da je sve izgubljeno, život nam pruža snagu da ustanemo i borimo se.

MI ZNAMO  da je život, bez obzira na sve udarce, beskrajno vrijedan i dragocjen.

I da, ja u čuda vjerujem, jer čuda se i događaju.

Kristina

Na sudjelovanje u dokumentarcu me zaintrigirala i potakla priča o četiri prijateljice koju je predložila Marijana P. i pitala da li bih bila zainteresirana da sudjelujem, jer joj se dopalo kako smo se upoznale i zbližile.

Nisam bila svjesna da će toliko ljudi pogledati dokumentarac, posebno mladi ljudi, jer iskreno govoreći ne gledaju se puno dokumentarci u današnje vrijeme.

Dobar je osjećaj kad možeš na ovaj način približiti ljudima da rak nije zarazna bolest i da možeš utjecati da se bar jedna osoba ode pregledati. Nadam se da sam bar nešto doprinijela, bar u tom smislu.

Marijana

Mislim da nisam bila previše svjesna u što se upuštam. Ponukala me znatiželja za nečim novim, neko novo iskustvo pa rekoh da vidim što će biti od toga.

Osim toga, nisam se osjećala niti neugodno, niti sramežljivo, jer sam osobno bila upoznata s ostalim sudionicama tako da mogu samo reći jedno – ugodno i definitivno nezaboravno iskustvo.

Obzirom da sam cijelo vrijeme očekivala da film nikada neće izaći na svijetlo dana, definitivno nisam očekivala da će imati toliku gledanost.

Od nade da će krepati projektor na premijeri do teške redukcije struje za vrijeme premijere na HRT1 (smijeh), ništa se od navedenog naravno nije dogodilo i dokumentarac je ugledao svijetlo dana.

Obzirom da obrađuje relevantnu, emotivnu, intimnu i nažalost svakim danom sve više prisutnu društvenu temu, privukao je široku i šarenu publiku, jer ljudi su samo ljudi i žele što bolje razumjeti svijet oko sebe.

Osim toga priče ovog dokumentarca svaki gledatelj može povezati s nekim segmentom ili osobom iz svog života.

Tako da, NE nisam očekivala toliku gledanost i DA pa naravno kad sam ja u njemu (smijeh).

Oduvijek utječem na ljude oko sebe. Da glupost može letjeti, ja bih lebdjela (smijeh).

Mislim da nisam promijenila percepciju o raku, i dalje je prva pomisao na bolest smrt, ali možda, samo možda sam dala uvid u to da nema predaje, samo borba i samo pobjeda.

Za mene moj rak nema ime, jer smatram da je nebitan u odnosu na želju za životom. Nemam vremena za njega, nisam mu dala tu čast i moć da zbog njega živim u strahu. Odradit ću ga i idem dalje.

Tema raka je izuzetno osjetljiva, jer od obolijevanja do liječenja oblikuje mnoge aspekte života kako oboljelih tako i njihovih bližnjih.

Samo ako sam nekog dotakla svojom borbom i promijenila bar malo percepciju o raku u smislu smanjenja šugave stigme koja često okružuje oboljele i ako sam nekome dala podršku i razumijevanje, srce mi je puno zadovoljstva.

To što ga ne oslovljavam imenom ne znači da se nisam informirala i da ne znam tko mi je protivnik i da se nisam borila za svoj život, već upravo iz toga poručujem: F U cancer!!!

Marina

Rak se usudio mene zateći bez pitanja, pa sam pomislila zašto ja njega ne bih zatekla na filmu, kad mi je već ponuđeno. Kad sam već dobila nepoželjnog suputnika, bolje da se međusobno iskoristimo za nešto korisno.

Kako se i inače bavim temom raka, drago mi je da sam dobila priliku pokazati kako dijagnoza raka ne mora biti kraj, nego prilika za jedan sasvim dobar novi početak. Osim toga, kad shvatiš da dijeliš najgore i najbolje trenutke s ekipom koja te razumije i crnohumorno se smije s tobom, lako se odlučiš na korak poput ovoga. Rekla bih da nas je na to potaknula ljubav prema životu i kavi. Dobro nekog prema kavi, a nekog prema štrukanoj „kavi“.

Očekivala sam da će nas gledati naše obitelji, prijatelji i možda pokoji susjed iz znatiželje. Mislila sam da će reakcije biti nešto kao: "Aha, pa dobro, cure su se malo snimale." Nisam očekivala ovoliku gledanost, ali čini se da su ljudi ipak željni čuti i vidjeti sirovo iskrenu, a opet toplu priču. Ili su možda samo htjeli vidjeti može li rak izgledati ovako simpatično. Tko zna, možda sad krenu reality showovi na temu raka, mislim da bi bile odličan pilot projekt.

Da mi je netko prije nekoliko godina rekao da će jedan od mojih najvećih "životnih projekata" biti mijenjanje percepcije o raku, vjerojatno bih ga pitala je li siguran da me nije zamijenio s nekim. Danas, ne mogu biti ponosnija. Ako barem jedna osoba zbog ovog dokumentarca osjeti da nije sama, da se SMIJE živjeti i voljeti unatoč bolesti, onda je sve ovo skupa vrijedilo. A što se mene tiče, dijagnoza raka je realna, ali me nije niti obilježila, niti definirala. Volim život, volim ove žene, humor i imam ogromnu želju da pokažemo svijetu da život s rakom nije samo moguć, nego ponekad može biti nevjerojatno lijep, a i urnebesno smiješan.

Posebna zahvala udruzi SVE za NJU na nevjerojatnoj podršci, pomoći i suradnji u stvaranju ovog filma. Pomogli ste nam osnažiti se i podijeliti naše priče s tako jakom porukom. Hvala vam što ste nas povezale i omogućile da pokažemo svijetu da život s rakom može biti ispunjen ljubavlju, smijehom i prijateljstvom. Vaša podrška dala je snagu našim životnim pričama.

Velika zahvala ekipi 12:21 PRODUKCIJE (Senadu, Mireli i Jasminu) koja je svojim talentom i profesionalizmom učinila ovaj projekt mogućim. Hvala vam što ste nas uspjeli opustiti, razumjeti i stvoriti okruženje u kojem smo se osjećale sigurno, a istovremeno i slobodno da podijelimo naše najintimnije priče. Omogućili ste da ovaj film ne bude samo dokumentarac, već svjedočanstvo o životu, prijateljstvu i snazi.

Hvala HRT-u što je prepoznao važnost teme i omogućio stvaranje ovog filma.

Hvala našoj Marijani Pleše koja je započela ovaj nevjerojatan projekt.