Vrijedilo je
Pratitelj koji postaje učitelj. Možda ne svačiji, ali moj da. Od početka ovog puta, kada je sve izgledalo kao jedna obična, velika katastrofa, do danas kada mogu reći da nikada nisam više osjećala slobodu. Zapravo, tek sada znam što je sloboda. Stopila sam se s njom. Puštam je neka me vodi. Ne postoji svemir u koji bi stalo sve što sam naučila, mogla bih nabrajati i nabrajati. Ne postoji svemir u koji bi stala sva ljubav koja se dogodila. Ljudi koji su bili i koji su se dogodili. Ima nešto u svemu tome što je teško opisati. I smijeh i suze. Naučila sam. Vrijedilo je.
Dijagnoza po dijagnoza, s rakom kao trešnjicom na vrhu torte.
Komplikacija po komplikacija kroz tijelo, preko njega, u njemu.
Bol po bol koja stišće tijelo kao čvrsti okov, tako da zaboraviš disati.
Nalaz po nalaz po nalaz od jednog pregleda do drugog, do trećeg, do stotog.
Nuspojava po nuspojava kao vjerni pratitelj na ovom čudnom, promjenjivom putu.
Vječna borba s vjetrenjačama, koja nenormalno postane normalna.
Što je vrijedilo? Dijagnoze, bolovi, komplikacije, nalazi, nuspojave, hodanja, ponekad i trčanja iz jedne bolnice u drugu? U čemu je tajna?
Ja znam.
Tajna je u onome što sam naučila, a naučila sam puno. Puno, puno toga.
I više i punije od puno.
Naučila sam da ne treba planirati na duge staze.
Naučila sam da se ne treba previše davati, nego čuvati puno onoga što dajemo drugima, za sebe.
Naučila sam da su želje - male, velike stvari.
Naučila sam ih ispunjavati i živjeti.
Naučila sam da je sve ono što se ne vidi, vrjednije od svega onoga što se vidi.
Naučila sam da su padovi dobrodošli, da bi se nakon njih ustali barem malo jači.
Naučila sam da ne moraš izgledati loše, ako se tako osjećaš.
Naučila sam da nije sve što se čini dobro zaista tako.
Naučila sam da jedna mala, sitna ljudska dobrota može nadmašiti gigantsko zlo.
Naučila sam da malo, sitno zlo može silno naštetiti.
Naučila sam što znači istinsko razumijevanje.
Naučila sam da prijateljstvo za koje se čini da je palo s neba, vrijedi isto kao i ono koje si gradio godinama.
Naučila sam naći mir.
Naučila sam ga i izgubiti i opet naći.
Naučila sam gubiti hrabro i postojano.
Isto tako i dobivati.
Naučila sam dati prostor emocijama.
Naučila sam progovoriti, čak i onda kada se čini da je bolje šutjeti.
Naučila sam se silno radovati, silnije nego što sam ikada mislila.
Naučila sam se boriti i biti uporna.
Naučila sam svojom upornošću doći do cilja.
Naučila sam biti sretna, onako kao malo dijete.
Naučila sam da to sretno, malo dijete nikada nije izašlo iz mene, samo se skrivalo.
Naučila sam da sam zavrijedila sve što zamislim.
Naučila sam da ne postoji ono što moram.
Naučila sam primati.
Naučila sam voljeti sebe.
Naučila sam da sam najvažnija osoba u svemiru – sebi.
Naučila sam da je vrijeme jedna od najdragocjenijih „stvari“ koja postoji.
Naučila sam što istinski znači riječ sloboda.
Naučila sam se stopiti s njom.
Naučila sam da je rak zakotrljao lavinu, a otkotrljao taj divni osjećaj slobode.
Pa sad, je li vrijedilo?
Da, ova ženska je na dobitku. Vrijedilo je!
