Zajednička fotografija predstavnika potpisnika Zagrebačke deklaracije Glas onkoloških pacijenata
FOTO: Suzana Arslani
LIFESTYLE

Dvadeset i pet udruga potpisalo Zagrebačku deklaraciju

Predstavnici dvadeset i pet udruga iz deset zemalja potpisalo je Zagrebačku deklaraciju 2024. kojoj su glavne točke unaprjeđenje prevencije, unaprjeđenje ranog dijagnosticiranja, unaprjeđenje mogućnosti liječenja, optimiziranje kliničkih ishoda i implementacija strategija i planova za borbu protiv raka

By

Mamo

on

9/9/2024

Predstavnici udruga pacijenata iz deset zemalja okupili su se na Regionalnoj konferenciji „Glas onkoloških pacijenata“, koju  su organizirali Udruga žena oboljelih i liječenih od raka Sve za nju, Europa Donna iz Slovenije i Udruženje pacijenata Srbije.

Ključne teme konferencije bile su smanjivanje nejednakosti i poboljšanje ishoda liječenja za sve pacijente zemalja u regiji.

Domaćin konferencije, glavna tajnica udruge Sve za Nju Ljiljana Vukota rekla je da je svim zemljama koje sudjeluju na skupu zajedničko to što pacijentima nije dostupno sve što im je potrebno, od faze dijagnostike do liječenja i života s bolešću te da je svima zajednička želja za boljim i uspješnijim zdravstvom, što podrazumijeva smanjivanje nejednakosti i poboljšanje ishoda liječenja.

„Depresija, stres, obiteljska i socijalna podrška, ekonomska sigurnost, jasan put kroz zdravstveni sustav, strah od sutrašnjeg dana su za svakog onkološkog pacijenta realni problemi. Ono što nedostaje zdravstvenom sustavu je psihoonkologija. Nekim ljudima je dugačak put od ugroze i stresa do prihvaćanja bolesti i promjene načina života i kroz taj put ne mogu proći sami.“

„Oko trideset posto pacijenata treba vrlo stručnu psihološku podršku, jer dobit ćemo lijek u venu, ali u venu ne možemo dobiti podršku. Moramo svim silama stvarati okruženje koje je za pacijente sigurno u svim njegovim aspektima života. Želimo biti partneri, bolesnik treba biti uključen u svoje liječenje.", istaknula je Ljiljana Vukota.

FOTO: Suzana Arslani

Predsjednik Republike Zoran Milanović rekao je kako je u zadnjih trideset godina postignut napredak u prevenciji i liječenju raka dojke, koji je pomor za žene u Europi, a u Hrvatskoj možda i malo više i da se s tim ne smijemo pomiriti kao društvo i kao ljudi.

Neizvjesnost u predugom dijagnosticiranju raka je jedno ništavilo, kako je kazao Predsjednik, treba učiniti sve da dijagnostika što kraće traje i da se što prije dođe do same dijagnoze.

Privatni sektor u medicini je dobrodošao, ali se mora znati gdje mu je mjesto. Prevencija i liječenje je bit zdravstvenog sustava i uloga države, naglasio je predsjednik.

„Borite se kao ljudi koji razumiju problematiku i kao legitimna demokratska opcija. Mnogim stvarima koje radite, trebala bi se baviti država“ kazao je za kraj predsjednik Milanović.

Predsjednik European Cancer Organisation Mike Morrissey istaknuo je da poruke Zagrebačke deklaracije služe osnaživanju ljudi, da ovo nije natjecanje, nego odgovornost svih da moraju raditi zajedno te da vjeruje da je ova Deklaracija korak unaprijed.

FOTO: Suzana Arslani

Zagrebačka deklaracija

Zagrebačku deklaraciju potpisalo je dvadeset i pet udruga iz deset zemalja (Poljska, Češka, Sjeverna Makedonija, Hrvatska, Bugarska, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Srbija, Slovenija, Kosovo).

Svi oni suglasni su oko toga kako treba osigurati da svaki pacijent, bez obzira na to gdje živi, ima pristup najvišim standardima prevencije, rane dijagnostike, liječenja i kliničkih ishoda.

1. Unaprjeđenje prevencije

Tražimo unapređenje prevencije kroz donošenje i provođenje sveobuhvatnih programa prevencije koji educiraju javnost o čimbenicima rizika i promiču zdrave stilove života.

2. Unaprjeđenje ranog dijagnosticiranja

Zalažemo se za unapređenje ranog otkrivanja malignih bolesti, osobito kroz povećanje dostupnosti usluga postojećih programa probira i potrebnih dijagnostičkih postupaka kako bi se osigurala pravodobna i adekvatna intervencija. Predlažemo organizirati nove i unaprijediti postojeće programe probira i povećati napore za poboljšanje odaziva u programe ranog otkrivanja onkoloških bolesti.

3. Unaprjeđenje mogućnosti liječenja

Ističemo važnost unaprjeđenja mogućnosti liječenja kroz osiguranje da svi pacijenti imaju dostupne sve potrebne njima primjerene i razumljive informacije, pravo na suodlučivanje o svom liječenju, standardizirane protokole liječenja, pravovremeni pristup najnovijim i najučinkovitijim tretmanima, uključujući i sudjelovanje u kliničkim ispitivanjima, te pravo na preciznu medicinu i personalizirano liječenje.

4. Optimiziranje kliničkih ishoda

Podržavamo i tražimo optimiziranje kliničkih ishoda kroz poticanje pristupa usmjerenog na pacijenta koji daje prednost kvaliteti života i dugoročnom preživljavanju te prikupljanje, praćenje i analiziranje podataka o ishodima liječenja.

5. Implementacija strategija i planova za borbu protiv raka

Upozoravamo na nužnost implementaciju strategija i planova za borbu protiv raka. Stoga naglašavamo važnost usklađivanje nacionalnih strategija i planova za borbu protiv raka s europskim dokumentima i njihovu implementaciju.

Pacijenti su dovoljno dugo čekali planove i strategije i ne žele predugo čekati na njihovu provedbu. Vrijeme je da svi dionici preuzete obveze pretvore u rezultate, istaknuto je u deklaraciji.

„Kolektivno smo usvojili strategije i planove za borbu protiv raka, na nacionalnoj i EU razini, koji su svi usmjereni na poboljšanje ishoda liječenja raka i poboljšanje skrbi za onkološke pacijente. Međutim, stvarni učinak tih planova vidjet će se samo njihovom provedbom.“

Ovaj dio Zagrebačke deklaracije, osobno bih istaknula kao nešto čemu teže svi onkološki pacijenti, konačnoj provedbi svih donesenih i obećanih planova i strategija, koje neće biti samo mrtvo slovo na papiru.

Kako sam i sama prisustvovala konferenciji, rekla bih da se ova po mnogočemu razlikovala od drugih, jer se otvoreno govorilo o nejednakostima, naglasak je bio na pacijentima koji trebaju imati iste mogućnosti prevencije, dijagnosticiranja i liječenja te sami biti dio cijelog puta kao partneri. Naglasak je bio i na udrugama koje često preuzimaju uloge koje bi trebale biti u nadležnosti zdravstvenog sustava ili države.

Dijagnosticiranje raka, liječenje, čekanje na pretrage i kontrolne preglede, čekanje na nalaze, sve je to realnost u kojoj pacijenti do sada nisu vidjeli puno učinaka raznih planova i strategija, ne samo u Hrvatskoj, nego kako smo mogli čuti i razmijeniti iskustva, i u mnogim drugim državama.

Iako smo svjesni raznih poteškoća i nedostataka u zdravstvenom i bolničkim sustavima, kao onkološki pacijent i često kao glas drugih onkoloških pacijenata, mislim da je krajnje vrijeme da svi preuzmu svoj dio posla i obveza i da pacijenti konačno dočekaju provedbu planova i strategija, vide makar mali pomak i povrate povjerenje u sustav koji ih treba štititi.