Lobularni rak dojke
Lobularni rak dojke čini približno deset posto svih slučajeva raka dojke, a obuhvaća dobroćudnu promjenu ili lobularni karcinom in situ (LCIS) te invazivni lobularni rak dojke (ILC) koji često prolazi bez izraženih simptoma. U nastavku teksta pročitajte o procesu dijagnosticiranja, mogućim simptomima, stadiju i terapijskim pristupima invazivnog lobularnog raka dojke.
Lobularni rak dojke
Lobularni rak dojke predstavlja oblik raka koji nastaje u lobulama ili mliječnim žlijezdama unutar dojke. U normalnim uvjetima, lobule su odgovorne za proizvodnju mlijeka tijekom dojenja. Razvoj lobularnog raka dojke događa se kada stanice unutar lobula postanu zloćudne, što rezultira njihovim nekontroliranim rastom.
Dvije su vrste lobularnog karcinoma dojke, lobularni karcinom in situ (LCIS) ili invazivni lobularni karcinom (ILC). LCIS podrazumijeva da su zloćudne stanice ograničene unutar lobula, bez prodiranja u okolno tkivo, dok invazivni lobularni karcinom ukazuje na prodiranje zloćudnih stanica u okolno tkivo.
Lobularni karcinom in situ (LCIS)
Lobularni karcinom in situ (LCIS) predstavlja nekontrolirani rast stanica abnormalnog izgleda u jednoj ili više lobula, tj. mliječnih žlijezda dojke.
Iako LCIS predstavlja dobroćudnu promjenu na dojci, nosi povećan rizik od razvoja invazivnog raka dojke, koji je oko deset puta veći od prosjeka za žene s ovom dijagnozom.
Redoviti pregledi i kontinuirano praćenje su važni za žene s dijagnozom lobularnog karcinoma in situ (LCIS), kako bi se pravovremeno prepoznale eventualne promjene i poduzele odgovarajuće mjere liječenja.
Simptomi LCIS-a
Lobularni karcinom in situ obično ne uzrokuje specifične simptome, često se otkriva tijekom redovitih pregleda ili dijagnostičkih testova rađenih iz drugih razloga. Zbog toga mnoge žene s LCIS-om ne primjećuju vidljive znakove ili simptome bolesti.
Budući da ostaje unutar lobula i ne prodire u okolno tkivo, LCIS ne uzrokuje formiranje kvržica ili promjene koje bi se lako mogle primijetiti palpacijom dojke.
Dijagnoza LCIS-a
Lobularni karcinom in situ, budući da ne uzrokuje simptome, nije primarno uočljiv pregledom, ne stvara kalcifikate i stoga nije vidljiv na mamografiji. LCIS se često dijagnosticira tijekom biopsije izvedene zbog drugih promjena ili lezija u dojci.
Biopsija ostaje ključni dijagnostički postupak za potvrdu prisutnosti LCIS-a.
Liječenje lobularnog karcinoma in situ
Budući da je lobularni karcinom in situ dobroćudna promjena, mnoge žene ne trebaju dodatne terapije nakon biopsije.
U nekim slučajevima, liječnik može preporučiti potpuno uklanjanje LCIS-a putem ekscizijske biopsije ili poštedne operacije.
S obzirom na povećani rizik od kasnijeg razvoja invazivnog raka dojke, preporuča se redovito obavljanje preventivnih pregleda kako bi se pravovremeno otkrile eventualne promjene.
Preventivni pregledi uključuju:
- fizikalni pregled dojki svakih šest do dvanaest mjeseci,
- mamografija svakih šest do dvanaest mjeseci i MR po potrebi,
Da bi se smanjio rizik od invazivnog raka dojke možete sami sebi pomoći:
- održavanjem tjelesne težine,
- ograničavanjem alkohola,
- prehranom bogatom povrćem, bjelančevinama i voćem te smanjivanjem konzumacije šećera i prerađene hrane,
- u dogovoru s liječnikom uzimanjem antihormonske terapije za smanjenje rizika od invazivnog raka dojke s pozitivnim hormonskim receptorima.
Invazivni lobularni karcinom (ILC)
Invazivni lobularni karcinom je drugi najčešći tip raka dojke, odmah nakon invazivnog duktalnog karcinoma. Ova vrsta raka čini otprilike deset posto svih dijagnoza karcinoma dojke.
Invazivni lobularni rak predstavlja oblik raka dojke koji se razvija u mliječnim žlijezdama dojke i karakterizira ga prodiranje zloćudnih stanica iz lobula u okolno tkivo dojke.
ILC može biti bilateralan, što znači da se može pojaviti u obje dojke. Međutim, važno je napomenuti da bilateralnost nije čest slučaj.
Simptomi invazivnog lobularnog karcinoma
Invazivni lobularni karcinom često može biti asimptomatski u ranim fazama, a simptomi se mogu pojaviti kako bolest napreduje.
Ponekad je moguće opipati zadebljanje u dojci ili ispod pazuha. Važno je napomenuti da je manje vjerojatno da će invazivni lobularni karcinom izazvati kvržicu u usporedbi s drugim vrstama karcinoma dojke.
Mogući simptomi:
- oticanje cijele ili dijela dojke,
- iritacija kože,
- udubljenja na koži poput narančine kore,
- bol u dojkama ili bradavicama,
- iscjedak iz bradavice,
- crvenilo, ljuštenje ili zadebljanje kože dojke ili bradavice,
- kvržica ili oteklina ispod pazuha.
Dijagnoza invazivnog lobularnog karcinoma
Dijagnosticiranje invazivnog lobularnog karcinoma uključuje niz koraka koji omogućuju liječnicima precizno postavljanje dijagnoze
Postupci dijagnosticiranja:
- fizikalni pregled dojke,
- biopsija,
- ultrazvuk,
- MR dojke.
Određivanje stadila ILC-a
Određivanje stadija invazivnog lobularnog karcinoma važan je korak u planiranju liječenja i procjeni prognoze bolesti. Stadij raka određuje se uzimajući u obzir veličinu tumora, prisutnosti hormonskih receptora, zahvaćenost regionalnih limfnih čvorova i eventualno širenje na druge dijelove tijela.
Opisivanje stadija invazivnog lobularnog karcinoma (ILC) uključuje kombinaciju oznaka T (veličina tumora), N (proširenost u regionalne limfne čvorove) i M (prisutnost metastaza), koristeći TNM sustav. Stadij se opisuje rimskim brojevima od I do IV. Stadiji I, II i III je rak u ranom stadiju, a stadij IV je rak koji je metastazirao izvan dojke na druge organe ili kosti.
Nakon postavljanja dijagnoze invazivnog lobularnog karcinoma, provest će se dodatne pretrage radi prikupljanja informacija o karakteristikama raka. Rezultati ovih pretraga, zajedno s nalazima biopsije, čine bitne dijelove patohistološkog nalaza (PHD).
PHD nalaz sadrži informacije o:
- veličini tumora,
- nekrozi tumora,
- limfovaskularnoj invaziji,
- stanju limfnih čvorova,
- statusu hormonskih receptora,
- HER2 statusu,
- proliferacijskom indeksu (Ki-67).
Liječenje ILC-a
Liječenje invazivnog lobularnog karcinoma uključuje multidisciplinarni pristup koji ovisi o specifičnostima tumora, stadiju bolesti i individualnim karakteristikama pacijentice.
Liječenje uključuje:
- Kirurški zahvat - prvi korak u liječenju invazivnog lobularnog karcinoma obično je kirurško uklanjanje tumora i zahvaćenog okolnog tkiva. Može uključivati poštednu operaciju ili mastektomiju. Limfni čvorovi se također mogu ukloniti radi procjene proširenosti raka.
- Kemoterapija - može se primijeniti prije ili nakon kirurškog zahvata. Donošenje odluke o primjeni kemoterapije donosi onkolog. Obuhvaća pažljivo razmatranje karakteristika raka dojke i medicinske povijesti pacijentice.
- Radioterapija - gotovo uvijek se preporučuje nakon poštedne operacije, a može se razmotriti i nakon mastektomije, osobito ako je tumor velik ili zahvaćeni limfni čvorovi ukazuju na potrebu za dodatnim liječenjem.
- Antihormonska terapija - ako je tumor pozitivan na hormonske receptore poput estrogena i progesterona, propisuje se antihormonska terapija. Ovi lijekovi djeluju na smanjenje količine estrogena u tijelu ili blokiranje njegova djelovanja na stanice raka dojke.
- Ciljana terapija - terapija koja cilja specifične karakteristike stanica raka, poput proteina koji potiče nekontrolirani rast ili abnormalno širenje tumorskih stanica.
- Imunoterapija - lijekovi za imunoterapiju koriste snagu imunološkog sustava organizma kako bi napali stanice raka. Onkolog će analizirati karakteristike raka kako bi odredio je li imunoterapija prikladna opcija za liječenje.
Razumijevanje ranog postavljanja dijagnoze, individualiziranog pristupa i pružanja potpore pacijenticama ključno je kao i kod drugih oblika raka dojke. Ovakav pristup čini temelj učinkovitog liječenja, omogućujući pravovremeno planiranje i primjenu terapija koje su najbolje prilagođene specifičnostima ove vrste raka.
Lobularni rak dojke predstavlja izazov s obzirom na svoje specifične karakteristike, što često zahtijeva multidisciplinarni pristup u liječenju. Ključnu ulogu u suočavanju s ovom vrstom raka uključuju rano otkrivanje, kirurške zahvate, primjenu kemoterapije, antihormonske te ciljane terapije, čime se postiže sveobuhvatan pristup.
Redoviti pregledi, praćenje nakon liječenja i pružanje podrške pacijenticama i njihovim obiteljima od iznimne su važnosti.
Suvremeni pristupi u dijagnostici i terapiji imaju potencijal poboljšati prognozu i kvalitetu života oboljelih od ove specifične vrste raka dojke.
Izvor: dabar.srce.hr, Plivazdravlje, Breastcancer.org, Cybermed, Cancer.net
