Nije svaka kvržica rak – benigne promjene na dojkama (II. dio)
U prvom dijelu teksta o benignim promjenama na dojci pisali smo o njihovim znakovima i simptomima, cistama i fibrocističnim promjenama. U drugom dijelu teksta dotaknut ćemo se ostalih dobroćudnih promjena na dojkama, benignim stanjima koja su povezana s malim i umjerenim rizikom za razvoj raka dojke te promjenama na dojkama uzrokovanim upalama, infekcijama ili trudnoćom. Važno je i kako pratiti sve promjene koje se događaju, koliko često i koje preglede raditi. U smanjenju rizika od razvoja raka dojke može pomoći i promjena načina života.
Fibroadenom
Fibroadenom je najčešći tip benignog tumora dojke koji ne povećava rizik od raka dojke. Iako žene bilo koje dobi mogu razviti fibroadenome, obično se javljaju kod mlađih žena u perimenopauzi. Fibroadenom obično ima dobro definiran okrugli ili ovalni oblik i bezbolan je. Kada ga dodirnete, lako se pomiče pod kožom.
Izraz fibroadenom kombinacija je riječi "fibrom", što znači tumor sastavljen od fibroznog tkiva i "adenom", tumor žljezdanog tkiva. S vremenom, fibroadenom može narasti ili se čak smanjiti i nestati.
Više razine estrogena u trudnoći ili hormonska nadomjesna terapija mogu uzrokovati povećanje fibroadenoma, dok menopauza često uzrokuje njegovo smanjenje. Ponekad se može razviti više fibroadenoma u jednoj ili obje dojke.
Većina fibroadenoma nije povezana s povećanim rizikom od razvoja raka dojke. Međutim, postoji blagi porast rizika kod složenog fibroadenoma. Ova vrsta fibroadenoma uključuje jedan ili više sljedećih elemenata: ciste veće od tri milimetra, sklerozirajuća adenoza, kalcifikati epitela i papilarna apokrina promjena. Ipak, rizik se smatra neznatnim.
Usko povezani s fibroadenomima su adenomi, dobro definirani tumori koji se uglavnom sastoje od žljezdanog tkiva. Ovi tumori su prilično rijetki i obično pogađaju mlađe žene. Mogu se razviti u tkivu dojke ili bradavici, a ponekad se javljaju tijekom ili neposredno nakon trudnoće.
Kalcifikati
Kalcifikati su male naslage kalcija koje se na mamografiji vide kao bijele mrlje ili točkice na pozadini mekog tkiva dojki. Kalcifikati su čest nalaz na mamografiji, a posebno su česti nakon menopauze.
U većini slučajeva kalcifikati su benigni. Kako ljudi stare postoji više mogućnosti za benigne promjene stanica koje mogu dovesti do kalcifikata. Ponekad žljezdane stanice dojke mogu lučiti kalcij u kanaliće.
Ostali benigni procesi koji mogu dovesti do kalcifikata uključuju: stare ozljede ili infekcije dojke, benigne izrasline u dojkama kao što su fibroadenomi, ciste, provedena radioterapija dojke ili nakupljanje kalcija u krvnim žilama unutar dojke.
Intraduktalni papilom
Intraduktalni papilom je benigni tumor koji se razvija u velikom kanalu odmah ispod bradavice, obično kao jedna izraslina, iako je moguće imati ih i više. Papilom sa stanicama normalnog izgleda (bez atipije) ne povećava rizik od raka dojke u budućnosti.
Papilom je mala izraslina, manja od jednog centimetra i obično se javlja kod žena između tridesete i pedesete godine.
Ponekad se otkrije na mamografskom pregledu. Također se može dijagnosticirati nakon što osjetite simptome kao što su kvržica ili iscjedak iz bradavice. Iscjedak se javlja spontano, to jest, javlja se bez pritiska na dojku.
Papilom ili kanal s papilomom unutar njega uklanja se kirurški. Radi se PHD analiza, kako bi se provjerilo jesu li stanice unutar njega normalnog izgleda, potvrđujući da nemate povećan rizik od raka dojke.
Ponekad intraduktalni papilom može sadržavati stanice abnormalnog izgleda koje nalikuju atipičnoj duktalnoj hiperplaziji (koja nosi umjereno povećani rizik od raka dojke) ili čak niskom stupnju duktalnog karcinoma in situ.
Papilarna apokrina promjena
Papilarna apokrina promjena je rijetko stanje u kojem postoji prekomjerni rast stanica koje imaju "apokrine" značajke, što znači da je tvar slična gelu, koja ispunjava stanicu, zrnata.
Papilarne apokrine promjene ne povećavaju rizik od raka dojke. U rijetkim slučajevima, ove promjene mogu se pojaviti zajedno s rakom dojke. Također se mogu pojaviti s drugim benignim stanjima koja mogu povećati rizik od raka dojke u budućnosti, kao što su radijalni ožiljci i atipična hiperplazija.
Dobroćudna stanja dojke povezana s malim povećanjem rizika od raka dojke
Neka benigna stanja dojke povezana su s malim povećanjem rizika od razvoja raka dojke. Sva ova stanja uključuju prekomjerni rast stanica dojke koje su vrlo slične normalnim, zdravim stanicama. Stanice izgledaju tipično i nisu abnormalne (lezije bez atipije).
Povećanje rizika od raka toliko je malo da ne mijenja preporuke o pregledima ili praćenju.
Većina benignih stanja s malim rizikom se dijagnosticira nakon biopsije sumnjivog područja koje se pokazalo na ultrazvuku ili mamografiji.
Stanja povezana s malim povećanjem rizika od raka
- duktalna ili lobularna hiperplazija,
- benigni filodni tumori,
- adenoza,
- radijalni ožiljci,
- juvenilna papilomatoza,
- fibromatoza,
- atipija ravnog epitela.
Dobroćudna stanja dojke povezana s umjerenim povećanjem rizika od raka dojke
Dobroćudna stanja dojke poznata kao "atipične hiperplazije" povezana su s umjerenim povećanjem rizika od raka dojke. Međutim, ako vam je dijagnosticirana atipična hiperplazija, rizik od dijagnoze raka dojke ostaje nizak.
Stvarni rizik od razvoja raka dojke tijekom života ovisi o drugim čimbenicima rizika kao i o dobi u kojoj vam je dijagnosticirana atipična hiperplazija.
Hiperplazija znači da postoji prekomjerni rast stanica dojke koje su atipične, što znači da imaju neke, ali ne sve značajke karcinoma in situ (CIS). Ako vam je dijagnosticirana ova vrsta stanica, ne znači da imate rak, ali one nisu niti potpuno normalne. Ponekad se nazivaju i neoplazijama.
Ovo stanje ukazuju na potencijal za umjereno povećani rizik od razvoja za rak u obje dojke, a ne samo u dojci u kojoj su pronađene promijenjene stanice. Većina žena s atipičnim hiperplazijama nikada neće dobiti rak dojke.
Dvije su glavne vrste atipične hiperplazije:
- atipična duktalna hiperplazija,
- lobularni karcinom in situ (LCIS) i atipična lobularna hiperplazija.
Dobroćudne promjene na dojkama uzrokovane upalama, infekcijama i trudnoćom
Postoje i druga benigna stanja dojke koja su posljedica upale, infekcije, trudnoće ili drugih promjena. Mogu dovesti do razvoja kvržica, izraslina, nadraženih područja, iscjetka iz bradavica ili boli.
Ova stanja nisu povezana s povećanim rizikom od raka dojke. Međutim, često ćete zbog njih morati obaviti ultrazvuk ili mamografiju, a možda i biopsiju, kako biste bili sigurni da je stanje doista benigno.
Mnoga benigna stanja dojke povezana su s upalom i infekcijom. Često se javi crvenilo ili oticanje koje zahvaća bradavicu, areolu ili kožu dojke. Takvi simptomi obično nisu znak raka dojke.
Međutim, sve promjene na dojkama koje traju neko vrijeme treba provjeriti. Infekcija obično potpuno nestane nakon liječenja antibioticima. Ako imate simptome upale i infekcije koji ne nestaju, trebali biste obaviti pretrage kako bi isključili rijedak oblik raka poznat kao upalni rak dojke. Upalni rak dojke nije čest, ali je agresivan i započinje crvenilom i oteklinom dojke.
Dobroćudne promjene uzrokovane infekcijama ili upalama:
- ektazija mliječnog kanala,
- ekcem bradavice,
- masna nekroza i uljne ciste,
- mastitis,
- subareolarna infekcija,
- infekcija kože dojke (celulitis).
Trudnoća i dojenje dovode do velikih promjena u dojkama. Hormoni u trudnoći povećavaju volumen i gustoću grudi. Grudi ne samo da postaju veće, već i tkivo unutar njih postaje više žljezdano i manje masno. Sve je to proces pripreme za proizvodnju mlijeka nakon poroda. Ove promjene tkiva, zajedno sa samim činom dojenja, čine trudnoću i postporođajno razdoblje najboljim vremenom za razvoj benignih promjena na dojkama.
Benigne promjene uzrokovane trudnoćom i dojenjem:
- laktacijski adenom,
- galaktokela,
- krvavi iscjedak iz bradavice,
- mastitis.
Praćenje benignih promjena na dojkama
Žene kojima su dijagnosticirane benigne promjene dojke koje nisu povezana s povećanim rizikom ili imaju blagi rizik od razvoja raka dojke ne trebaju dodatno praćenje osim rutinskih godišnjih pregleda ultrazvuka ili mamografije.
Ako imate cistu, fibroadenom ili neku drugu izraslinu koju nije potrebno ukloniti, preporuka je pratiti je pregledom i ultrazvukom kao mjeru opreza.
Češće praćenje potrebno je ako:
- imate dobroćudnu promjenu koja je povezana s umjerenim povećanjem rizika od raka dojke, kao što je atipična hiperplazija ili lobularni karcinom in situ,
- imate dobroćudnu promjenu koja je povezana s blagim povećanjem rizika od raka dojke, ali imate pozitivnu obiteljsku anamnezu.
Ukoliko imate neka od ovih stanja, možete se naručiti i za pregled kod onkologa koji će vas voditi i s kojim ćete isplanirati daljnje korake praćenja promjena na dojkama.
Liječnik će odrediti plan probira prilagođen vašoj situaciji. U nekim slučajevima to mogu biti mjesečni samopregledi dojki, godišnji ultrazvuk i mamografija svake dvije godine (od četrdesete godine).
Liječnik također može preporučiti:
- započeti mamografiju prije četrdesete godine,
- dodatne preglede kao što su ultrazvuk ili magnetska rezonanca, dojke, koji mogu pomoći u ranom otkrivanju raka dojke,
- češći pregled, svakih šest, umjesto dvanaest mjeseci, izmjenjujući vrstu pretrage.
Promjena načina života za smanjenje rizika od raka dojke
Određene promjene načina života mogu vam pomoći da rizik od raka dojke održite što je moguće nižim.
To može uključivati:
- održavanje tjelesne težine,
- redovito vježbanje,
- ograničavanje alkohola,
- uravnotežena prehrana,
- prestanak pušenja,
- izbjegavanje ili prekid hormonske nadomjesne terapije.
