Odvažite se, sanjajte, živite!
Priče…dobre i loše, kao i emocije, sve moraju biti tu. Zadnje tri kao trilogija života. Oda životu. Kako od dna do vrha. Kako se pomiriti s činjenicom da ste dobili dijagnozu koja lomi, rak?! Kroz vrtlog emocija, kroz liječenje, kroz odnose, kroz nove i stare ljude, kroz dobro i zlo…kako naći put i reći: „U redu je, to sam sada ja. Možda nešto drugačija fizički i psihički, ali naučila sam slavit život!“ Put nije lagan, nećemo nikoga zavaravati. Ako se pobrinemo za sebe, ako istinski pogledamo u sebe i pronađemo ono davno izgubljeno ili nešto novo, svejedno je, unatoč svemu lijepo je naći se na tom putu. Nakon prvog dijela „Rak na dalmatinski“, Katija donosi nešto novo, ono što je našla u sebi.
Kada sam odlučila napisati svoje iskustvo sa rakom dojke, htjela sam staviti naglasak na suočavanje sa dijagnozom, na nuspojave liječenja, na borbe s vjetrenjačama u društvu, u kojem su bolesni na margini samog društva, u nekim situacijama prepušteni sami sebi...
Danas, nekih mjesec dana kasnije, uopće ne želim pisati o tome.
Promijenih se ja.
Promijenih.
Vječiti borac za druge
Vječiti "ispravljač krivih Drina"
Vječiti "uvik kontra"
Da promijenih se.
Danas ne želim ukazivati na ništa loše, na ovom putu.
Danas želim zahvaliti svima.
Mom suprugu,
Mojoj djeci,
Mojoj obitelji,
Mojim prijateljima,
Slučajnim prolaznicima koji pozdrave i nasmiješe se putem,
Svima Lavicama,
Liječnicima i medicinskom osoblju.
Svima.
Znanima i neznanima.
Hvala Ti Bože,
Na svemu i svima.
Jer da taj famozni nalaz prije tri godine nije pokazao atipiju,
Da je on bio uredan…
Ja bih danas bila siromašna.
Izgledom bih bila, nekima možda, privlačnija,
Ali bila bih prazna,
Nepotpuna,
Isprazna.
Nisu ovo floskule.
Zakomplicirali smo si živote do bola.
Zaboravili smo bit iskreni,
Zaboravili smo smijat se od srca,
Zaboravili smo uživat u malim stvarima,
Zaboravili smo živit.
Zaboravili smo ljubit,
Zaboravili smo davat sebe.
Sveli smo živote na maratonsku utrku, kojoj kraja nema.
Ko` će imat više.
Ko` će imat više.
Ko` će bit uspješniji.
I tako sve do onog dana…
Posljednjeg dana.
Zato drage moje,
Ne bojte se,
Ne strepite.
Odvažite se.
Sanjajte.
Živite!
