Pacijent u zdravstvu nije roba nego – vlasnik
Koliko je problema i nedostataka u zdravstvu, o odnosu javnog i privatnog zdravstva i gdje je u svemu tome pacijent pročitajte u odličnom tekstu Ivane Rimac Lesički.
S jedne je strane blagoslov, s druge prava kletva, pratiti ovaj sektor. Ta je emocija prisutna baš oko primarne, jer su ti liječnici vazda kao nekakvo “topovsko meso” u sabornici. No, brojka, srećom, nema emociju. Pa je dovoljno podsjetiti na javan podatak; 2020. smo imali 1278 obiteljskih doktora (od toga 207 specijalizanata), lani 1361 od kojih su 296 specijalizanti. Lani su konačno primarcima izjednačeni i koeficijenti s bolničkim kolegama.
Šamaranje primarnom pedijatrijom posebno boli jer često dolazi s adresa koje su s nekih drugih pozicija desetljeće unazad zastupale zapadni model i ukidanje primarne pedijatrije opisujući naš model zastarjelim i suvišnim.
Upravo su primarna i nedostatak obiteljskih liječnika, uz liste čekanja, svako malo “apel dana”. Pa tako i neki dan na saborskom aktualcu. Teme su bile manje više, barem za one koji prate zdravstvo, standardne; stanje u primarnoj i odnos javno – privatno.
Zastupnica Možemo, dr. Ivana Kekin, premijeru je pokazala isprintanu fotografiju njegova posjeta Radiochirurgiji, privatnoj onkološkoj klinici uz pitanja i tvrdnje o pogodovanju i statusu tog privatnika u zdravstvu. Plenković je odgovorio u smislu da ne vidi problem ako je nakon višegodišnjih poziva otišao protokolarno posjetiti ovu kliniku kao što posjećuje i druge. Nastavio je navodeći državna ulaganja upravo u onkološko liječenje i nabavu 21 linearnog akceleratora za hrvatske javne bolnice.
Tu je nabavu ministar zdravstva, Vili Beroš, nazvao povijesnom i dokazom predanosti jačanju javnog zdravstva. Kasnije je još politički instrumentiranom nazvao priču o prelijevanju novca iz javnog u privatno. Ističem nultu toleranciju za zlouporabu pozicije u javnom zdravstvu u korist privatnih interesa! – reagirao je priopćenjem Beroš.
Nedavno je, podsjetimo, upravo na račun “javna stvar, privatan džep”, uhićen tandem u Zadru koji je proslijeđivao pacijente iz bolnice u privatluk šefice bolničkog odjela. Beroš je tada ponovno upozorio da se prvo u bolnici mora odraditi posao, a potom može dozvola za privatni rad. Ne može ti na listi odjela, zavoda, klinike štogod biti “kolona” ljudi, a ti na tezgi. Nije ova relacija samo Berošu na stolu nego praktički svakom od nas, da si ne dopuštamo “forward”.
Privatnici u zdravstvu postoje svugdje, ulaganja su normalna stvar no povrat investicije je isto njihova briga i ne može ići preko naše kase.
Aktualna politika dokidanjem pojedinih monopola, inspekcijama, kontrolom rada, utjecat će na “tržište” zdravstva gdje mi pacijenti, moramo shvatiti da nismo roba nego – vlasnik.
Izvor: Portal zdravlje
