Rak po Tajani
Kao što rak ima tisuću lica, tako i naša borba i suočavanje s njim ima barem jedno lice više, jače. Hvatamo se za sve, posebno za srca, ona topla sašivena ili topla ljudska. Naš najljepši osmijeh, naša Tajči opisala je svoj put kroz pjesmu, divnu pjesmu. Toplu, ljudsku, punu srca.
Ta jedna nit prozirna i tanka,
što oslonac daje i nadu srcu šalje,
ona je sada mog života slamka,
i zvijezda vodilja što tjera me dalje.
To jedno srce što grije moje grudi,
što zaliju ga često bola pune oči,
jer vrijeme sve liječi kažu,
samo hrabra budi,
jer bolje biti mora i sutra mora doći.
Ta jedna riječ što tako teško zvuči,
kao dugo putovanje,
kao pogrešan znak,
i samo čekaš da se vratiš kući,
da zagrljaj dragi obriše rak.
Taj jedan život premalen za sve želje,
nadu kao da daju svi njegovi sati i ljepota,
i u svakom novom danu ja tražim veselje,
i s osmijehom koračam stazama života.
