Biti sebi na prvom mjestu
Ponekad treba pustiti sve, jer niti prašina, niti neskuhan ručak nije vrijedan našega zdravlja. trud i rad na sebi je najteži posao, posebno kada vodite bitku za život, kada se borite s rakom ili bilo kojom drugom bolesti.
Da bi došli do toga da smo sebi na prvom mjestu, treba se najprije zapitati kako je došlo do toga da padnemo na ljestvici bitnih stvari?! Gdje je zapelo? Kako pljusnemo s vrha ljestvice skoro do dna? Gdje je nestalo dijete u nama? Zar stvarno više nemamo želje i potrebe?
U današnjem kaotičnom svijetu u kojem se od nas očekuje da u svemu dajemo najviše i najbolje što možemo, negdje usput zaboravimo misliti na ono što je najvažnije – nas same. Dobar roditelj, dobar prijatelj, dobar radnik, dajemo se u svemu i ispunjavamo sve “zadaće”, ponekad kao roboti.
Nakon nekog vremena neizbježno je da se tijelo buni, um se buni. Osjećamo zasićenje, premorenost, stres, fizičku i emocionalnu iscrpljenost. Izgaramo, takozvani “burnout” sindrom nas prigrli čvrsto i ne ispušta nas iz svojih velikih ruku. A osiguran nam je i put prema fizičkoj bolesti, ponekad i ozbiljnoj, znamo to mi koji smo se susreli sa malignom bolešću.
U trenucima kada dopustimo mozgu da se izbori, shvatimo da se trebamo pobrinuti za sebe, shvatimo da nam je potrebno vrijeme samo za nas. I tijelo i psiha će nam biti zahvalni što prije shvatimo. Trenuci slobodnog vremena pomoći će nam u oslobađanju od stresa i da vratimo dijelove sebe koje smo pogubili u užurbanosti svakodnevice.
Ponekad treba pustiti sve, jer niti prašina, niti neskuhan ručak nije vrijedan našega zdravlja.
Najlakši način je razmišljati o tome, ali za ostvariti željeni cilj potreban je malo dulji put, neće ići od danas do sutra. Ponekad ćemo sizifovski gurati kamen i truditi se, ali potrebno je vrijeme i moramo ga sami sebi dati. Svaka promjena je proces koji nije lagan. Moramo voljeti sebe istinski. Ne nije to sebičnost, nego konačno postavljanje stvari na mjesto.
Odahnite, opustite se
Odlazak u kino, kazalište, koncert, šetnja prirodom, izleti, čitanje knjige, čak i jedna kava s prijateljima, što god nas usrećuje može pomoći da se rasteretimo od nakupljenog stresa. Sve što nas usrećuje može pomoći da pomalo odmičemo one velike ruke burnout-a od sebe i prodišemo.
Ponekad treba pustiti sve, jer niti prašina, niti neskuhan ručak nije vrijedan našega zdravlja.
Nećemo se lagati, trud i rad na sebi je najteži posao na svijetu, ali kada jednom zaverglamo ide, makar puževim korakom, ali kao dijete kada nauči voziti bicikl pa bezbrižno i slobodno pusti noge da rade svoje, tako treba pustiti i um.
Odahnite, opustite se i nađite vrijeme samo za sebe. Isplati se.
