Rak dojke - karcinom "in situ"
Karcinom in situ predstavlja ranu fazu bolesti u kojoj se maligne stanice zadržavaju unutar mliječnih kanalića ili lobula, bez širenja na okolno tkivo. Ova faza često prolazi neprimijećeno, bez izraženih simptoma te se najčešće otkriva tijekom redovnih mamografskih pregleda. Rano otkrivanje i pravovremeno liječenje karcinoma in situ igra ključnu ulogu u smanjenju rizika od razvoja invazivnog raka
Što je karcinom "in situ"
Karcinom „in situ“ je neinvazivni tip raka dojke. Maligne stanice prisutne su samo unutar mliječnih kanalića ili lobula dojke, ali nisu prodrle u okolno tkivo. In situ u medicinskom kontekstu znači da se stanice nalaze na istom mjestu gdje su se i razvile.
In situ komponenta važna je za razumijevanje i dijagnozu raka dojke, jer omogućava identifikaciju stanica koje su maligne, ali još uvijek nisu postale invazivne.
Otkrivanje karcinoma in situ pruža priliku za rano otkrivanje i liječenje raka dojke, prije nego se proširi na okolna područja. In situ karcinomi su najčešće asimptomatski i dijagnosticiraju se tijekom rutinskih ultrazvučnih i mamografskih pregleda ili biopsije dojke koja se izvodi zbog drugih razloga.
In situ komponenta može biti prekancerozna ili neinvazivna faza raka dojke, što znači da se stanice još uvijek nisu razvile u invazivni oblik raka koji se može proširiti izvan mliječnih kanalića ili lobula. Međutim, bez liječenja, karcinom in situ može s vremenom napredovati i postati invazivni rak dojke.
Rana dijagnoza i liječenje karcinoma in situ igraju ključnu ulogu u poboljšanju prognoze raka dojke. Redoviti ultrazvučni i mamografski pregledi, svjesnost o promjenama u dojkama mogu pomoći u ranoj detekciji karcinoma in situ i povećati šanse za uspješno liječenje.
Karcinom in situ obuhvaća deset do dvadeset posto svih vrsta raka dojke.
Vrste karcinoma in situ
Dva su tipa ove vrste raka – duktalni i lobularni, obzirom na mjesto nastanka.
Duktalni karcinom in situ
Duktalni karcinom in situ (DCIS) nastaje u mliječnim kanalićima dojke. To je neinvazivni stadij raka dojke, bez proširenja izvan mliječnih kanalića u okolno tkivo. Često se otkriva na mamografskim pregledima i obično nema simptome. U rijetkim slučajevima, mogu se pojaviti kvržica u dojci ili iscjedak iz bradavice.
Kada se otkrije, provodi se punkcija ili core biopsija kako bi se utvrdili tip, stadij i hormonski status tumora. Budući da DCIS može postati invazivan i proširiti se na okolno tkivo, potrebno ga je liječiti. Uobičajeni protokol liječenja uključuje poštednu operaciju i radioterapiju. Međutim, poštedna operacija bez radioterapije može se razmotriti za male tumore niskog stupnja, uz temeljitu procjenu. Ako se izvrši potpuno uklanjanje dojke (mastektomija), radioterapija obično nije potrebna. Mastektomija se preporučuje za višestruke DCIS lezije, velike tumore ili kod pacijentica s pozitivnim genetskim mutacijama poput BRCA1 i BRCA2.
Važno je naglasiti da se odluka o liječenju DCIS-a treba donijeti u suradnji s liječnikom i temeljiti se na individualnim karakteristikama tumora.
Kod poštedne operacije i mastektomije, kirurzi obično uklanjaju i tzv. sentinel ili limfni čvor "čuvar", prvi limfni čvor koji prima drenažu iz dojke. Pacijentice sa hormonski pozitivnim rakom dojke primat će antihormonsku (endokrinu) terapiju kako bi se smanjio rizik od povratka bolesti. Radioterapija nakon poštedne operacije također smanjuje rizik od povratka bolesti. Za DCIS, kemoterapija nije potrebna.
Žene koje imaju ovu vrstu raka dojke imaju određen postotak vjerojatnosti za razvoj invazivnog raka. U slučaju povratka bolesti, obično se javlja pet do deset godina nakon prve dijagnoze. Recidiv je u otprilike 50% slučajeva neinvazivni, dok se u 50% slučajeva razvija invazivni oblik raka dojke.
Važno je pratiti pacijentice s DCIS-om redovitim pregledima kako bi se otkrili eventualni znakovi povratka bolesti ili razvoja invazivnog raka.
Lobularni karcinom in situ
Lobularni karcinom in situ (LCIS) razvija se u režnjevima odnosno mliječnim žlijezdama dojke. Ova vrsta raka dojke obično ne uzrokuje simptome, ali nakon što se otkrije, važno je redovito pratiti stanje. Žene s LCIS-om imaju povećan rizik od razvoja invazivnog raka dojke, koji se može javiti u bilo kojoj dojci, a ne nužno u onoj u kojoj je prvobitno otkriven. LCIS se najčešće dijagnosticira kod žena mlađih od pedeset godina i rijedak je kod žena u menopauzi ili nakon menopauze. Manje od deset posto žena kod kojih se dijagnosticira LCIS već je ušlo u menopauzu.
Lobularni karcinom in situ obično ne uzrokuje simptome i rijetko se otkriva na mamografskom pregledu, najčešće se slučajno otkriva tijekom biopsije koja se provodi iz drugih razloga. Stoga je važno redovito se kontrolirati i pratiti pod nadzorom liječnika, kako bi se bolest mogla pravovremeno otkriti i spriječiti daljnje napredovanje.
