Mama, napipala sam kvržicu
Trebaju li mlade djevojke ići na preventivne preglede? Trebaju li se zabrinuti kada osjete kvržicu prilikom samopregleda? Realno ne trebaju se puno brinuti, ali pregledati svakako da. Priča je ovo mlade djevojke kod koje je na sreću sve ispalo u redu. Kako ona sama kaže "Dobro je dok je dobro!"
- Mama, napipala sam kvržicu.
- Ma joj, daj, jesi ti sigurna?
- Pa, ne znam kako to inače bude, ali znam da osjetim nešto tvrdo.
- Hoćeš kod doktora?
- Pa ja bih, znaš da sve volim provjeriti.
Zovem doktoricu i objašnjavam joj da nisam sigurna je li sve kako treba ili nije, ali da me strah, jer osjetim kvržicu. Znam da nije nerealno jer su mi čak dvije prijateljice već bile na operaciji.
S druge strane, ne mora nitko znati da sam baš toj najboljoj frendici dirala kvržicu dvjesto puta da se uvjerimo da kod nje nešto ne štima.
Znam kakvo je pod rukom, znam da nisam luda, znam da želim provjeriti.
Doktorica mi daje uputnicu za ultrazvuk u KB Dubrava. Taman sam počela studirati pa sam bila u Zagrebu. Sve mi je to bilo onako zbunjujuće, bio mi je problem uopće se snaći u bolnici, pa sam teturala hodnicima i ispitivala ljude gdje trebam ići i tako sam došla u taj dugi, mračni hodnik i sjela ispred vrata gdje su me trebali prozvati.
Iako u hodniku nije bilo skoro nikoga, čekala sam baš dugo. Bila sam malo uplašena, jer sam bila sama i nisam znala što me uopće unutra čeka.
Onda je na vrata izašla žena, valjda liječnica i prozvala moje ime. Rekla sam da sam tu, a ona me u tom trenutku pogledala širom otvorenih očiju i pitala zašto sam uopće došla.
Objasnila sam joj da me doktorica poslala na ultrazvuk, na što je ona prilično otresito rekla nešto u stilu: “Svašta, ovo je za starije žene, ne znam što vi tu radite, bez veze zauzimate termin.”
U tom trenutku ja gutam knedle, kočim suze da ne krenu, ne znam što reći. Mislim u sebi jesam li uopće trebala doći, jesam sve skupa umislila, sigurno nemam rak.
Ona mi prekine tok misli time da će me uskoro pozvati unutra i ja tako nastavim čekati u hodniku, koji je i dalje prazan, s mislima kako zauzimam termin, a u hodniku nema niti jedne druge žene.
Sjećam se da je bio kraj smjene, možda zato nije bilo nikoga, možda se zato njoj nije radilo.
Kada me napokon pozvala, zbog svega što mi je rekla bila sam ekstra smotana i zbunjena, a ona mi je rekla da prođem u sobu pored i da se skinem.
Takva zbunjena, skidam se i odjednom ispred mene izroni najzgodniji čovjek ikad, shvatim da me uopće neće pregledati ona ljuta žena, nego mladi zgodni doktor i odjednom više ni ne čujem što me pita, nego razmišljam o tome koliko je od 1 do 10 nezgodno da ga pozovem na kavu dok me gleda polugolu.
Negativno iskustvo žene s vrata otišlo je u sjenu dok sam ležala i pričala s čovjekom koji mi je objasnio da je ipak sve u redu i da se ne moram brinuti oko svojih kvržica. Kako sam se opustila, pitala sam ga zašto je ovaj pregled namijenjen samo starijim ženama?
Na to me pitao otkud mi to i da sve što smatram sumnjivim, trebam provjeriti.
Od tada nisam bila na pregledu, a zapostavljam i samopregled, jer mi je negdje ipak ostala zacrtana slika u glavi te žene koja viče na mene što sam došla na pregled tako mlada.
Sad dok pišem ovo, shvaćam koliko sam glupa i bacam se na samopregled. Dobro je dok je dobro! To ne znači da s vremena na vrijeme ne treba provjeriti stanje. Ne znači ni da će jednom biti loše. Ali budi dobra prema sebi, provjeri.
