Godinu dana je prošlo otkada je naša Nikolina otišla. U spomen, stavljamo tekst koji je moćan, trag koji je ostavila svima. Živjela je svoju vjeru, borila se kao prava Lavica, prihvatila je smrt kao nešto što ne predstavlja kraj i ovaj život kao prolaznu stanicu do konačnog. Za let si dušo stvorena, leti svome domu!

Kvržica u trudnoći, bol u dojci tijekom dojenja, alarm da ipak nešto nije u redu. Ozbiljna lica liječnika govore da se nešto dešava. Dijagnozu raka dojke nikada nije lako podnijeti, ali kada se to desi u prvim mjesecima nakon poroda, posebno je teško. Strahovi koji se javljaju, posebno onaj najgori, da će dijete ostati bez majke teški su, ali opet normalni uz takvu bolest. Važno je, kako naša Marija kaže, skupiti svu snagu i krenuti u borbu.

Stigao je i taj dan, upoznat ću svog kirurga, dogovorit ćemo datum operacije, ja ću mu prezentirati svoju odluku i svatko svojim putem. Ali…kako to već biva, ne ide sve tako glatko. Čekanje, duuuugo čekanje, kirurg koji je na operaciji i moja zabava gledanja svakog u bijeloj kuti i procjenjivanja “je li možda to on?!” Nakon dugih sati čekanja, odlazim kući poljuljana u svoju odluku o vrsti operacije, ali zadovoljna čovjekom kojem ću povjeriti taj zadatak.

Interakcija raka dojke i menopauze može imati dubok utjecaj na zdravlje i kvalitetu života žene. Dok prirodna menopauza predstavlja prirodni proces starenja tijela, menopauza izazvana terapijom za rak dojke često je neizbježna posljedica liječenja. Ova dva stanja imaju svoje specifične karakteristike, a razumijevanje njihovih razlika i sličnosti ključno je za pružanje najbolje skrbi ženama koje se suočavaju s rakom dojke i menopauzom.

Hormonski status raka dojke odnosi se na prisutnost hormonskih receptora na površini tumorskih stanica. Važna su dva hormonska receptora koja se prate, estrogenski i progesteronski. Hormonski status ključan je za odabir najbolje opcije liječenja, jer hormonski pozitivni tumori dobro reagiraju na antihormonsku terapiju, dok hormonski negativni tumori zahtijevaju druge terapijske pristupe.

U početku bolesti, često nam se gubi svaki smisao, održavamo se da preživimo. Kako napredujemo kroz bolest tako napredujemo i duhom, gube se neke stare vrijednosti i u našem rastu nalazimo nove. To ne znači da nećemo sebi priuštiti nešto materijalno, nego da to materijalno prestaje biti prioritet. O tome koliko život zapravo NE gubi smisao i koliko ljepote nalazimo u svijetu oko nas piše nam Nikolina Baboselac, mlada žena oboljela od metastatskog karcinoma dojke.

Ana Crnoja koja se bori s kronični limfedemom, nakon dijagnoze raka dojke, u drugom dijelu priča kako je bolest utjecala na psihu. Kvaliteta života narušena je bolešću i sputava u aktivnostima koje su svima dio svakodnevice. Nerazumijevanje okoline i zdravstvenog sustava za ovu bolest je posebno razočaravajuće, jer rezultira skupim privatnim terapijama i odlaskom vani na liječenje o svom trošku. Anina velika želja je da se osnuje Referentni centar za oboljele od limfedema u Hrvatskoj, kako bi sve žene dobile istu priliku za liječenje.

Limfedem je kronična bolest koja se javlja nakon liječenja raka dojke. Obično se javlja otok ruke na operiranoj strani, ali što kada prijeđe granice "normalnog", kada u Hrvatskoj više nema opcija za liječenje. Priča je ovo pacijentice Ane Crnoja koja se već godinama bori s jakim limfedemom. Liječila se u državnoj bolnici, plaćala privatno i kada su konačno svi priznali da joj ne mogu pomoći, jedina opcija bila je platiti liječenje u Austriji. U prvom dijelu Ana nam priča o početku borbe i o jednom sasvim drugom svijetu liječenja vani.

Raditi sam sa sobom, suočavati se s negativnim emocijama, bildati one dobre i pozitivne, ponekad jednostavno nije dovoljno. Vječno dizanje i padanje, a uvijek ispliva stvarnost - imam rak. Moj put, moje traganje za odgovorima, za nekom niti koja će me voditi, dovela me do jedne udruge. Dobila sam ono što sam tražila, ne puke fraze, nego nekoga tko sluša i iskrene savjete. Neće biti lako, ali ću isplivati. U tom trenutku se razbistrilo.