U trenutku kada se ne snalazimo i ne znamo posložiti emocije koje se jave u tijeku liječenja raka dojke ili bilo koje druge vrste raka, najbolja opcija je potražiti stručnu pomoć i odlaziti na psihoterapije. Dobro je imati podršku bližnjih, ali nitko od njih neće se znati snaći s našim emocijama, ako niti mi sami to ne znamo i ne možemo. Potražiti pomoć nije znak slabosti, naprotiv, znak hrabrosti i spremnosti suočiti se s lošim emocijama.

Liječenje raka dojke izazovan je proces s različitim nuspojavama, poput umora koji postaje sve izraženiji tijekom liječenja. Očuvanje fizičkog i psihičkog zdravlja, pravilna prehrana i fizička aktivnost ključni su kako bi se uspješno nosili s umorom tijekom liječenja.

Napipati kvržicu u dojci noćna je mora svake žene, ali imati samo dvadeset jednu godinu i proći kroz to iskustvo sigurno je posebno teško. Mučiti se danima mislima, pitanjem imam li rak dojke i funkcionirati normalno na svim životnim poljima je veliki izazov za mladu djevojku. Kome reći? Kome se obratiti? Kako sebi pomoći? Što ako je kvržica stvarno rak? Bezbroj pitanja...

Kada dobijemo PHD (patohistološki nalaz) tumora nakon biopsije ili operativnog zahvata, mnogo je nepoznanica. Što je histološki gradus i koje su njegove značajke kod invazivnog raka dojke, što određuje agresivnost i koliko je gradus bitan kao prognostički čimbenik? Što nam o raku dojke govori nuklearni gradus, koliko je bitan za prognozu bolesti? Što je nuklearna invazija? Pročitajte u tekstu.

Priča se vrti u krug, još malo čekanja i gotovo. Samo još taj jedan nalaz i krug će se rasplesti. Nalaz biopsije, rak dojke, tu je. Brige u glavi, a zapravo ne bi trebale biti tu. Brige oko stvari koje će ionako teći svojim tokom, nemam više utjecaj na ništa, sve sam napravila kako treba. Svi će se snaći, a ja krećem dalje. Operacija, kirurg, a o svemu što će dalje doći netko će drugi odlučivati...samo naprijed!

Iako nam je Međunarodni dan sestrinstva bio prije četiri dana, za dobre želje nikada nije kasno pa ovim putem svim medicinskim sestrama i tehničarima čestitamo njihov dan. Prošlogodišnji razgovor sa Ivanom Kulišić ostavio je jak dojam pa ćemo ga kao poklon, jer on to je, staviti još jednom. Budite svi kao Ivana, volite svoj poziv, radite ga s ljubavlju i pročitajte ovaj tekst, isplati se. Ivana je medicinska sestra koja se i sama, u više navrata susrela s dijagnozom raka u obitelji. Privukla me njezina samozatajnost, a s druge strane energija koju ulaže u sve što voli. Iako ne voli pričati o sebi, ponosna sam što baš ona, na ovaj dan, iznosi svoje viđenje poziva medicinske sestre, ali i iskustvo kada se našla s druge strane uz supruga u borbi s rakom.

Tjeskoba, nered misli, osjećaj usamljenosti, jednom rječju anksioznost. Borba s anksioznošću ponekad zna biti teška, posebno kada se javi kao simptom bolesti, posljedica bolesti. Anksioznost i dijagnoza raka većinom se isprepliću. Treba je prihvatiti, suočiti se sa svojim strahovima licem u lice, boriti se. Isplivat ćemo, sami ili uz pomoć stručne osobe, ali ono što nam je najpotrebnije je prijateljska ruka.

Svjetski je dan borbe protiv raka jajnika. Ovaj tekst je tek jedan mali dio svega što bi se moglo reći i napisati o raku jajnika, ali je i poziv da, ukoliko to još niste napravile u ovoj godini, obavite redoviti pregled kod vašeg ginekologa. Koje su vrste, mogući simptomi, faktori rizika i na koji se način liječi rak jajnika pročitajte u tekstu.

Svatko svoje borbe nosi na poseban način i svaki je ispravan. Kada se susretneš s dijagnozom raka bilo koje vrste, moraš posložiti kockice u glavi da bi mogao iznijeti borbu. Tena Šnajder nam donosi vrlo specifičnu priču svog puta, na kojem se našla i ova mala djevojčica. Naime, Tena je za dijagnozu Hodgkingovog limfoma saznala u trudnoći. Mateja Barić je dijagnozu Akutne mijeloične leukemije dobila sa nepunih, mladih dvadeset šest godina.