Invazivni rak dojke ozbiljna je maligna bolest koja predstavlja značajan zdravstveni izazov. Ovu vrstu raka karakterizira prodor malignih stanica iz mliječnih kanalića ili žlijezda u okolno tkivo i potencijalno daljnje širenje na udaljene organe. Invazivni rak dojke može se podijeliti na invazivni duktalni, invazivni lobularni i druge rijetke vrste, a dijagnoza i liječenje ovise o karakteristikama tumora.

Kada u nekoliko dana krenu poruke sa lošim vijestima o metastazama, novootkrivenim karcinomima, nekako se u vama pali lampica za uzbunu, što se događa? Razmišljajući o tome zadnjih dana, zaključila sam da postoje samo dvije opcije. Prva je da se odjednom povećao broj novootkrivenih karcinoma ili po meni vjerojatnija, postali smo svjesni da rak nije nešto o čemu treba šutjeti, nego reći, da tu je i idemo se boriti!

U trenutku dijagnoze raka dojke neminovno nam se nameću pitanja zašto je došlo do toga? Što je pošlo po zlu? Zašto sam ja dobila rak? Dug je proces od promjene zdravih stanica do zloćudnih, do raka. Njihova mutacija razvija sposobnost izbjegavanja imunološkog sustava. U prvom dijelu o imunološkom sustavu donosimo neke od odgovora kako se sve skupa događa, kako dolazi do stvaranja zloćudnih stanica i tumora.

Trebaju li mlade djevojke ići na preventivne preglede? Trebaju li se zabrinuti kada osjete kvržicu prilikom samopregleda? Realno ne trebaju se puno brinuti, ali pregledati svakako da. Priča je ovo mlade djevojke kod koje je na sreću sve ispalo u redu. Kako ona sama kaže "Dobro je dok je dobro!"

Na fotografiji je google doktorica Marina. Diplomirala na temu "rak dojke", u svim smjerovima...radiologija, kirurgija, onkologija. Hm da, ima li to smisla? Naravno da nema, dođe dan kada sam sebi moraš reći STOP! Treba se sabrati i vratiti u "normalu".

Život je nekako lijep. Miriše srećom, zajedništvom, ljubavlju, miriše svim onim čime i treba mirisati. Kada krene oluja, treba ti sigurna luka ili ruka koja će te pratiti. Što povezuje Valentinovo, ljubav i rak? Puno toga.

Ima jedna dobra stvar kada imaš svoj portal, možeš pisati što te volja. Moja volja danas kaže da je jedna osoba zavrijedila da jedan tekst bude posvećen samo njoj. Više od godine svog života darovala je drugima, a tek joj je 25. Darovala ga je oboljelima od raka, ima li plemenitije stvari na svijetu?

Ono što ostaje su uspomene. Uspomene ne prestaju odlaskom voljenih, zauvijek su tu i uvijek ih možemo izvući. Možemo roštati po njima, izvlačiti ono što nas je nasmijavalo, osjetiti zagrljaj, kao da je tu i sada. I je, samo ne u fizičkom obliku. Priča o Anji i Lani ne prestaje, nastavlja se kroz sve što su imale u životu.

U drugom dijelu svoje priče, Anja progovara o zdravstvenom sustavu, kakav je i kakav bi trebao biti. Treba li osoba koja je na kraju svog puta biti prepuštena sebi i najbližima ili bi, ma kakva odluka samog pacijenta bila, u najtežim trenucima taj isti sustav trebao biti okrenut pacijentu? Treba li biti humaniji? I taj kraj borbe s rakom treba biti dostojanstven, kako Anja kaže.